U prethodnom smo članku opisali što su poremećaji ličnosti te da se svrstavaju u tri skupine, a sada ćemo pobliže opisati jednu od njih (opise druge dvije možete pronaći ovdje i ovdje). Anksiozni poremećaji ličnosti međusobno se razlikuju po svojim karakteristikama, a zajedničko im je anksiozno ponašanje i razmišljanje.

 

Izbjegavajući poremećaj ličnosti

Izbjegavajući poremećaj ličnosti karakteriziraju izbjegavanje socijalnih aktivnosti te osjećaji neprihvaćenosti i neodobravanja od drugih ljudi uz snažnu osjetljivost na negativnu evaluaciju¹. Osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti osjećaju strah od kritike, odbacivanja ili neodobravanja, zbog čega ne stupaju u odnose s ljudima za koje nisu sigurni da će ih voljeti i prihvatiti. S obzirom na to da je teško znati što će druga osoba osjećati prema njima, pogotovo na početku odnosa, skloniji su procijeniti da će biti odbačeni pa često izbjegavaju stvaranje prijateljstava, veza i drugih odnosa. U rijetkim odnosima i socijalnim situacijama u koje stupaju suzdržani su zbog straha da će biti ismijavani, kritizirani ili vrijeđani. Osoba može izbjegavati i druge aktivnosti u kojima bi uživala ili koje bi joj mogle pomoći samo zato što uključuju socijalne kontakte te općenito biti nesklona poduzimanju novih pothvata zbog mogućeg neuspjeha i sramoćenja. Često ih muči osjećaj nesposobnosti, manjkavosti i inferiornosti u odnosu na druge. Iz ovog je vidljivo da izbjegavajući obrazac ponašanja prožima velik broj svakodnevnih situacija i time narušava kvalitetu života.

Već u ranom djetinjstvu kod sramežljive ili strašljivije djece često se pojavljuje izbjegavajuće ponašanje koje može ojačati pod utjecajem negativnih iskustava s drugim ljudima. Emocionalno zanemarivanje, roditeljsko ili vršnjačko odbacivanje te zlostavljanje povezani su s većim rizikom za razvoj ovog poremećaja, ali on se javlja i bez povijesti zanemarivanja ili zlostavljanja³. Važan je korak u tretmanu izbjegavajućeg poremećaja ličnosti da osoba prihvati da je vrijedna ljubavi i prihvaćanja. Uz podršku psihoterapeuta i bliskih osoba radi se na tome da osoba uvidi kako može naći toplinu i razumijevanje od drugih ljudi te da svijet nije toliko hostilno mjesto.

 

Ovisni poremećaj ličnosti

Osobe s ovisnim poremećajem ličnosti karakteriziraju manjak samopouzdanja i submisivnost u odnosima. U bliskim odnosima dopuštaju drugoj osobi da preuzme odgovornost nad donošenjem važnih, ali i sitnih odluka. Primjerice, takve će osobe prepustiti bračnom partneru da odluči gdje će živjeti, s kim će se družiti, gdje će se zaposliti, što će raditi zajedno. Čak i ako im se nešto ne sviđa, osobe s izbjegavajućim poremećajem ličnosti izbjegavaju neslaganje s drugima kako ne bi izgubile njihovu podršku. Često osjećaju nelagodu kad su same i imaju strah da će biti ostavljene da se brinu o sebi. Nakon prekida bliskog odnosa često odmah traže novi odnos koji će ga nadomjestiti. Vlastite potrebe podređuju tuđima upravo zbog straha da će zahtijevanje bilo čega dovesti do raspada uspostavljenog zaštitničkog odnosa⁶.

S razvojem ovog poremećaja povezan je autoritaran ili pretjerano zaštitnički roditeljski stav te neuspjeh u ostvarivanju sigurne privrženosti roditeljima². U tretmanu ovisnog poremećaja ličnosti cilj je pomoći osobi da postane aktivnija i neovisnija te da nauči stvarati zdrave odnose. Važno je pomoći osobi da osvijesti vlastitu vrijednost neovisno o mišljenju drugih ljudi te da osnaži vjerovanje da je sposobna sama se nositi s problemima, što može uključivati trening asertivnosti i rad na samopouzdanju.

 

Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti

Osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem ličnosti mogle bi se opisati kao perfekcionisti zaokupljeni detaljima i pravilima⁶. Najčešće su pouzdane i metodične, ali teško prihvaćaju promjene. Kada se suoče s preprekama ili naprave pogrešku tijekom rada, često osjećaju izrazitu anksioznost¹, a u poslu su zaokupljene pojedinostima koje moraju dovesti do savršenstva pa često ne završavaju glavni projekt na vrijeme ili zaborave svrhu toga što rade. Zbog krutosti u pogledu mnogih pitanja mogu biti teške osobe za komunikaciju i bliske odnose. Također često osjećaju nelagodu u odnosima jer osjećaju manjak kontrole zbog toga što su događaji nepredvidljivi ili jer se moraju osloniti na druge ljude. Može se činiti kao da imaju ograničeno emocionalno doživljavanje jer najčešće racionaliziraju svoje doživljaje i sjećanja kako bi ih odvojili od nepredvidivosti emocija¹. Zbog toga često ostavljaju hladan dojam te pokazuju manjak spontanosti i topline u interpersonalnim odnosima. Mogu biti uspješni u područjima u kojima su poželjni red i pozornost prema detaljima, ali rijetko osjećaju zadovoljstvo svojim postignućima jer vjeruju da su mogli biti još bolji.

S razvojem opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti povezan je autoritativan roditeljski stav gdje je naglasak bio na poslušnosti i strogim pravilima uz nedostatak pružanja topline i brige, zbog čega se dijete nije uspjelo emocionalno razviti i razviti zdravu privrženost⁷. U terapiji opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti s osobom se radi na umanjivanju osjećaja anksioznosti i brige oko postizanja savršenosti u poslu te stavljanju većeg fokusa na odnose s drugim ljudima, odmor i uživanje.

Iako dijeli ime s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, ovaj je poremećaj ličnosti različit od OKP-a¹. Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti ne uključuje opsesije i kompulzije koje u OKP-u predstavljaju značajnu smetnju u svakodnevnom funkcioniranju te osobi stvaraju patnju. Kod ovog poremećaja ličnosti osoba svoje simptome ne doživljava kao problem, već se najčešće smatra takvom i ne želi se mijenjati, a problem više vidi u odnosima s drugim ljudima.

 

Terapija

U svrhu poboljšanja kvalitete života osoba s anksioznim poremećajem ličnosti glavna je metoda psihoterapija koja najčešće uključuje učenje socijalnih vještina, rad na samopouzdanju i mijenjanje iracionalnih uvjerenja. Korisne mogu biti i grupe podrške, a ponekad i farmakoterapija kod naglašene anksioznosti⁴. Uspjeh ostvaruje kognitivno-bihevioralna psihoterapija (KBT) kojom se radi na mijenjanju ponašanja i razmišljanja s ciljem omogućavanja nošenja s konkretnim problemima koje poremećaj stvara⁵. Cilj je terapije pomoći osobi da živi s manje straha i uspješnije se suoči sa životnim problemima, kao i da osvijesti svoju vrijednost i zna da zaslužuje prihvaćanje.

Neovisno o specifičnim problemima zbog kojih se jave na liječenje, mnogi klijenti tijekom terapijskog procesa shvate kako je ono što pokušavaju promijeniti čvrsto povezano s onime što oni jesu. Zbog toga je važno da uz pomoć psihoterapeuta prepoznaju svoj obrazac ponašanja i kako im on opetovano stvara određene poteškoće. Razumijevanje je pojedine osobe među najvažnijim koracima u uspješnom liječenju, a to razumijevanje osoba treba dobiti i od bliskih ljudi iz svoje okoline. Ono što svi u okolini osobe koja pati od anksioznog poremećaja ličnosti mogu učiniti jest pružiti joj podršku i pomoć te joj dati do znanja da je poželjna i prihvaćena u društvu. Svatko od nas ima pravo na ljubav i na prihvaćanje.

 

Ako u gore navedenim opisima prepoznajete sebe ili nekoga od svojih bližnjih, prvi korak u traženju podrške može biti javljanje na [email protected].

 

---

Literatura

¹ American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (peto izdanje). American Psychiatric Association.

² Svjetska zdravstvena organizacija. (1994). Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema: MKB-10 – deseta revizija. Medicinska naklada.

³ Eggum, N. D., Eisenberg, N., Spinrad, T. L., Valiente, C., Edwards, A., Kupfer, A. S. i Reiser, M. (2009). Predictors of withdrawal: possible precursors of avoidant personality disorder. Development and Psychopathology, 21(3), 815–838.

⁴ Eckleberry, S. C. (2000). Dual Diagnosis and the Avoidant Personality Disorder. The Dual Diagnosis Pages: “From Our Desk”. https://web.archive.org/web/20061216233724/http://www.toad.net/~arcturus/dd/avoid.htm

⁵ Granić, M. (2020). Izbjegavajući poremećaj ličnosti – uzroci, simptomi i liječenje. Kreni zdravo. https://www.krenizdravo.hr/zdravlje/mentalno_zdravlje/izbjegavajuci-poremecaj-licnosti-uzroci-simptomi-i-lijecenje

⁶ Davison, G. C. i Neale, J. M. (1999). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Naklada Slap.

⁷ Diedrich, A. i Voderholzer, U. (2015). Obsessive–Compulsive Personality Disorder: a Current Review. Current Psychiatry Reports, 17(2), 547.