Kakve emocije u vama pobuđuju ove fotografije? Jeste li brzo skrolali dalje da ih više ne biste vidjeli na ekranu? Možda ste zahvalni što umjesto zmije nismo odlučili staviti fotografiju pauka, a umjesto litice prikaz mutnih morskih dubina. Strahovi od potencijalno opasnih objekata i situacija vrlo su česti, no u kojem trenutku strah postaje fobija?
Specifična fobija je kroničan, nerealističan strah od određenog objekta ili situacije. Mnogima nije svejedno kada se nađu oči u oči s nečime što ima puno previše nogu ili kada ih se zatvori u skučeno dizalo – oko 60% odraslih osoba ima neki takav strah – ali da bi se strah smatrao fobijom, on mora izazivati jaku anksioznost i uznemirenost te značajno ometati funkcioniranje osobe. Osoba koja se fobično boji kukaca možda će izbjegavati svaki boravak u prirodi i time propustiti mnoga druženja, a osoba koja ima strah od dizala možda će se svaki dan na posao uspinjati stubama, makar to značilo da će zakasniti. U ekstremnim slučajevima osoba može cijeli život organizirati oko izbjegavanja objekta straha. Pritom većina ljudi prepoznaje da je strah iracionalan, ali si ne može pomoći2. Često postaju uznemireni i pri samom razmišljanju o objektu fobije, što se naziva anticipatorna anksioznost³.
Dijagnoza specifične fobije treća je najčešća psihijatrijska dijagnoza i procjenjuje se da će oko 9% ljudi razviti neku fobiju tijekom života1. Fobije se najčešće pojavljuju u djetinjstvu i adolescenciji, najjače su tijekom rane i srednje odrasle dobi, a zatim gube intenzitet. Duplo ih češće razvijaju žene, koje su općenito sklonije anksioznim poremećajima. Ipak, treba imati na umu da muškarci vjerojatno rjeđe priznaju strah, rjeđe traže pomoć i drukčije se nose sa strahom. Tri četvrtine osoba sa specifičnom fobijom imaju više od jednog straha, a čest je i komorbiditet s drugim anksioznim poremećajima1.
Česti objekti fobije uključuju kukce i životinje, okolišne elemente poput visine i vode, mjesta poput tunela i zatvorenih prostora te krv i injekcije. Za (neslužbeni) popis svih do sad imenovanih specifičnih strahova posjetite The Phobia List. Neke fobije ne narušavaju značajno kvalitetu života: ako se osoba boji pčela, a živi u gradu, rijetko će dolaziti u kontakt s objektom fobije i ona joj neće ometati funkcioniranje. Međutim, kompleksne fobije3 poput agorafobije (straha od otvorenih prostora i javnih situacija iz kojih je teško pobjeći ako dođe do napadaja panike) mogu dovesti do ozbiljnijih posljedica – izbjegavanja gužvi, javnog prijevoza ili provođenja većine vremena u samoći.
Iako fobije mogu nastati nakon traumatskog iskustva, vrlo mali postotak ljudi pojavu svog straha povezuje s nekim konkretnim događajem – većina strahova ima biološku podlogu. Strah je prirodan, čuva nas od nepotrebnih rizika i potencijalnih opasnosti te ga ne treba u potpunosti uklanjati. Smatra se da smo evolucijski uvjetovani da lakše razvijamo strahove od onoga što nam je u prošlosti moglo ozbiljno naškoditi. Tako su nas kukci ili zmije mogli ugristi i otrovati, s visokih smo mjesta mogli pasti i ozlijediti se, dok je prizor krvi mogao značiti kobne posljedice. Slični se strahovi pronalaze i kod drugih životinjskih vrsta, a često se događa i da više članova iste obitelji ima određenu fobiju. To je pogotovo slučaj za fobije od krvi, ozljeda i injekcija. Reakcija nesvjestice koju neki dožive pri vađenju krvi možda je bila evolucijski korisna jer smanjuje krvarenje nakon ozljede. Do nesvjestice dolazi zbog iznenadnog povišenja pulsa i krvnog tlaka uvjetovanog strahom, nakon čega slijedi nagli pad pulsa i tlaka koji izaziva privremeni gubitak svijesti. Pad krvnog tlaka usporava gubitak krvi iz potencijalne rane i tako povećava vjerojatnost preživljavanja.
Strah se održava izbjegavanjem objekta straha. Nakon prvih susreta s objektom straha osoba će naučiti da joj ta situacija izaziva neugodne osjećaje. Izbjegavanjem dolaženja u tu situaciju radi izbjegavanja neugodnih doživljaja osoba nema priliku razuvjeriti se i imati pozitivna (ili neutralna) iskustva s objektom straha. Kada izbjegava situaciju koje se boji, osoba stječe dojam da je „izbjegla opasnost“ i time održava svoje vjerovanje da je situacija doista opasna. Što osoba dulje izbjegava objekt straha, to strah više raste i postaje teže suočiti se s njim.
Iako se smatraju relativno benignim stanjem, specifične fobije mogu značajno narušavati kvalitetu života. Primjerice, osoba koja se boji injekcija može dugo odgađati važne medicinske pretrage i zahvate te potencijalno ugroziti svoje zdravlje. Istraživanja pokazuju da ljudi u prosjeku čekaju preko dvadeset godina prije nego što potraže tretman i da je samo 8% onih kojima je dijagnosticirana fobija tražilo tretman specifično za nju1 (ona se uglavnom dijagnosticira kod osoba koje traže pomoć za druge teškoće).
Tretman fobije u pravilu je vrlo kratak i učinkovit: 80-90% ljudi postigne značajnu i trajnu promjenu u 1-5 terapijskih susreta1. Terapija se najčešće provodi izlaganjem objektu fobije uživo, u mislima ili putem virtualne stvarnosti sve dok se anksioznost koju osoba osjeća ne smanji. Time se razbija krug izbjegavanja koji održava strah, a osoba uči da objekt njene fobije nije onoliko opasan koliko se činio. Neka istraživanja pokazuju da otprilike četvrtina ljudi ipak odbija terapiju izlaganjem zbog intenzivnog straha1. Tada se terapija može provesti i tzv. sustavnom desenzibilizacijom, odnosno postupnim izlaganjem situacijama koje su sve sličnije situaciji koje se osoba boji. Od pomoći može biti i učenje tehnika opuštanja koje osoba može primijeniti u situaciji koja joj izaziva strah, čime svoje tijelo uči novoj reakciji na situaciju i smanjuje fiziološki doživljaj straha.
Ako primjećujete da intenzivan strah narušava vaše funkcioniranje ili vam uzrokuje veliku uznemirenost, možete nam se obratiti na [email protected].
Literatura
1 Leahy, R.L., Holland, S.J.F i McGinn, L.K. (2012). Treatment Plans and Interventions for Depression and Anxiety Disorders. The Guilford Press.
2 Wodele, A. (2012). Phobias: Causes, Types, Treatment, Symptoms & More. Healthline. https://www.healthline.com/health/phobia-simple-specific
³ NHS. (2018). Overview – Phobias. https://www.nhs.uk/conditions/Phobias/
