S ponovnim javljanjem nepovoljne epidemiološke slike u Hrvatskoj došlo je i ponovno uvođenje raznih mjera, među kojima je i zabrana posjeta u bolnicama, što znači nemogućnost pratnje u rodilištima. Porođaj je događaj koji ženama predstavlja veliku neizvjesnost i u uobičajenim uvjetima, pogotovo ako se radi o prvom porodu.
Danas je prisustvo pratnje pri porodu postalo nešto što žene očekuju i što im uvelike olakšava sam porod, ali i smanjuje osjećaj anksioznosti vezane za porod koju doživljavaju tijekom trudnoće.
Pratnja pri porodu ne uključuje samo emocionalnu podršku rodilji, već je važna za olakšanu komunikaciju između bolničkog osoblja i rodilje te za informiranje i zastupanje rodilje, a brine se i za njezinu udobnost pri porodu¹. Istraživanja pokazuju brojne pozitivne učinke pratnje pri porodu, od kojih su neki smanjena potreba za uzimanjem lijekova za ublažavanje boli, manja vjerojatnost poroda operativnim zahvatom, kraće vrijeme poroda, manji broj djece s APGAR rezultatom manjim od 7 nakon pet minuta te veće zadovoljstvo majke porodom². Iako su takve pozitivne posljedice najizraženije kod pratnje koja nije dio bolničkog osoblja niti rodiljinog društvenog kruga te koja ima neki oblik edukacije za podršku pri porodu (npr. babice), u usporedbi s porodom bez pratnje, pratnja bliske osobe kojoj rodilja vjeruje ima povoljnije učinke³.
S obzirom na sve navedeno, vjerujemo da bi se ženama trebao osigurati porođaj uz prisustvo pratnje, naravno uz određene epidemiološke mjere zaštite. U nastavku vam u cijelosti donosimo priču jedne majke koja je prije nekoliko dana prošla kroz iskustvo porođaja bez pratnje, a kojoj je to bio treći porod.
Sama trudnoća u doba korone bila je specifična jer nisam mogla bezbrižno šetati, bezbrižno kupovati stvari za novorođenče te mi nije bilo lijepo, mirno i spokojno kao u prve dvije trudnoće, već je bilo dosta stresno. Tijekom moje trudnoće rodilište se zatvorilo, odnosno nije bila dozvoljena pratnja i taman se otvorilo malo prije poroda pa se opet, samo nekoliko dana prije mog termina, zatvorilo. To mi je izazvalo jako puno emocija – prvo razočaranje pa onda veselje i na kraju opet veliko razočaranje. Dodatnu brigu izazivala mi je i činjenica da ću na porodu morati nositi zaštitnu masku, što mi se činilo kao potpuno bespotrebno i kao dodatni izvor stresa u rađaoni. U tim trenucima iščekivanja bilo je puno straha, pogotovo straha od nepoznatog. U prve dvije trudnoće porod sam prošla s partnerom gdje je i tijekom obrade i prije samog poroda partner cijelo vrijeme bio sa mnom u sobi, mogla sam s njime razgovarati i podijeliti tu bol i radost. Razmišljati o tome da sada to sve moram proći sama bilo je dosta izazovno. Morala sam se pomiriti s time da nitko ne može umjesto mene obaviti porođaj i da moram skupiti svu snagu koju imam, razmišljati pozitivno i dati sve od sebe. U tome mi je pomogla vjera koja mi je u tim trenucima bila najveći oslonac.
Sam ulazak u rodilište, taj prvi tren, baš je bio prožet strahom i intenzivnim razmišljanjem o tome kako će to sada izgledati. Međutim, strah se značajno smanjio kad sam ušla u riječko rodilište i osjetila ljubaznost osoblja koja je zaista bila na vrhuncu. Na moju veliku sreću, kada sam obavila prvi pregled, ušla u rađaonu i dobila svoju primalju, ostvarile smo lijepi kontakt i komunikaciju, bila je izuzetno simpatična i pokazala je razumijevanje za sve što me muči. Primalja je cijelo vrijeme bila pokraj mene i već sam taj osjećaj da nisi sam u sobi bio je poprilično utješan. Na kraju je iskustvo bilo više nego pozitivno, imam dojam da se osoblje još više trudilo oko rodilja tijekom korone jer znaju koliko znači prisutnost partnera, odnosno koliko je važan osjećaj da ne prolaziš kroz porod sama. I inače je praksa u riječkom rodilištu takva da je većina poroda uz prisustvo pratnje tako da oni znaju da je to bitno – a i samom osoblju bude lakše (banalan primjer je kada ti netko treba dodati vodu – takve stvari rade partneri). Osoblje bolnice u mojem je slučaju zaista pokazalo veliko razumijevanje i cijelo su vrijeme bili tu za mene.
Što se tiče zabrinjavajućih misli, u rađaoni je bilo puno drugačije i mirnije nego prije. Za vrijeme trudnoće u glavi su mi se vrtila pitanja kao što su: „Hoću li ja to moći sama izdržati? Kako će to biti? Hoće li porod proći u redu kao prijašnja dva? Što ako se sve brzo odvije, hoću li stići do rodilišta? Kakva će me primalja dopasti? Kakav će mi biti doktor?“ – jednostavno nisam znala što me čeka i bilo mi je teško podnositi takvu neizvjesnost. Jedna od stvari koje su mi uvelike otežavale situaciju bila je izloženost medijima. Način na koji je tema porođaja bez partnera (ali i općenito situacija s koronavirusom) bila pokrivena na mene je djelovao dosta uznemirujuće i potpirivao je moje brige. Nigdje se nije moglo čuti o pozitivnim iskustvima, nego je jedina poruka bila da je to nešto izrazito teško te sam dobila dojam da je situacija u kojoj sam se našla nešto za što je potrebna nadljudska snaga da se preživi. Međutim, u trenutku kada sam ušla u rađaonu jednostavno sam se prekrižila i razmišljala pozitivno, a na kraju je srećom sve prošlo dobro, puno bolje nego što sam očekivala.
Gledajući unazad, vidim da je većina mojih briga bila preuveličana. Trenutno najviše žalim za time što mi suprug nije mogao biti uključen u porod i prerezati pupčanu vrpcu kao s prvo dvoje djece. Iako je na kraju sve prošlo u redu, voljela bih da je mogao podijeliti sa mnom to iskustvo.
Da ne bi bilo zabune kada kažem da je porod prošao dobro – ne želim reći da je dobra stvar to što nema pratnje na porodu. Ono što želim reći je da vjerujem da bi mi bilo puno lakše iščekivati takav porođaj da sam negdje čula iskustvo drugih žena i dobila poruku kakvu ja sada želim poslati drugim trudnicama koje iščekuju porod u doba korone – da se ne trebaju toliko bojati, da trebaju vjerovati u sebe i da su zasigurno jače nego što misle.
Literatura
¹ Ćavar. F. (30. lipnja 2020). Uloga pratnje na porođaju. Centar za reproduktivno mentalno zdravlje. http://centarzareproduktivnomentalnozdravlje.hr/uloga-pratnje-na-porodaju/
² Sauls, D. J. (2002). Effects of labor support on mothers, babies, and birth outcomes. Journal of Obstetric, Gynecologic, & Neonatal Nursing, 31(6), 733-741.
³ Hodnett, E. D., Gates, S., Hofmeyr, G. J. i Sakala, C. (2012). Continuous support for women during childbirth. The Cochrane database of systematic reviews, 10, CD003766.
