Većina se roditelja vjerojatno našla u situaciji da je djetetu opravdala nekoliko dana izostanka iz škole kako bi ga povela na izlet ili kako bi „preležalo“ prehladu, a ponekad djeca i sama iz različitih razloga traže da ne idu u školu. Krajem prosinca 2016. godine roditeljima je omogućeno da više puta godišnje opravdaju izostanak svoga djeteta u trajanju do tri radna dana¹, za razliku od prethodno postojećih pravila kad je za opravdavanje izostanaka bila potrebna pismena ili liječnička dokumentacija. Od 2016. godine dovoljan je bio poziv školi, a od početka ove godine roditelji mogu opravdati izostanak i u e-Dnevniku. Stoga ne čudi da je zadnjih godina prosječan broj izostanaka po učeniku narastao za 45%, od čega je broj opravdanih sati porastao za 50%, a broj neopravdanih sati pao za 53%². Iako je povremeno izostajanje iz škole neizbježno i samo po sebi nije problematično, ako ostajanje doma postane način rješavanja problema ili ako dijete redovito izostaje s nastave, to može i nepovoljno utjecati na njegov psihosocijalni razvoj.
Zašto djeca traže da ne idu u školu?
Jedan od glavnih razloga zbog kojih djeca traže da ostanu doma jest to što nisu stigla naučiti za test ili smatraju da nisu dovoljno dobro naučila gradivo. Pritisak za što boljim ocjenama sve je veći zbog prikupljanja bodova za upis u srednju školu ili fakultet, što kod djece može poticati perfekcionizam, tj. dovesti do osjećaja da je samo petica dovoljno dobra ocjena ili pak da se „ne isplati“ pisati test ili odgovarati ako neće dobiti visoku ocjenu. Dodatno, ako su kriteriji za dobivanje visokih ocjena nerazumljivi, nedosljedni ili se djetetu čine nedostižnima, dijete može imati dojam da nema smisla da se trudi dobiti dobru ocjenu. Strah od dobivanja niže ocjene može dovesti i do prokrastinacije, gdje djeca unedogled odgađaju učenje, provjere znanja ili obavljanje drugih školskih zadataka. Pretjerana zabrinutost ili anksioznost oko uratka djecu može ograničavati ne samo u školskom (i kasnije poslovnom) uspjehu već i u stvaranju i održavanju prijateljstava, prilaženju simpatiji ili u međuljudskim odnosima općenito.
Međuljudski odnosi ili socijalna okolina u školi također može dijete obeshrabriti od odlaska u školu. Možda ga druga djeca zadirkuju ili omalovažavaju ili pak doživljava neki oblik vršnjačkog nasilja. S druge strane, možda želi „markirati“ kako bi se uklopilo u određeno društvo ili kako bi imalo više vremena za druženje. Iznimno je važno s djetetom razgovarati o tome zašto traži da mu opravdate izostanak, odnosno koji je temeljni razlog zašto ne želi ići u školu. Ako se radi o teškoćama s vršnjacima, dajte mu do znanja da se može osloniti na vas i da postoje rješenja za nesuglasice u odnosima. Nastojte imati razumijevanja za dijete: u toj su dobi vršnjački odnosi iznimno važni i međuljudske teškoće koje se vama možda čine banalnima za dijete mogu predstavljati velik izvor stresa (više o tome možete pročitati ovdje).
Općeniti nedostatak motivacije za pohađanje nastave također može dovesti do izostajanja iz škole, a u njegovoj pozadini mogu stajati različiti uzroci³. Dijete može biti nezainteresirano za nastavu ako mu neki predmet nije zanimljiv, ne vidi njegovu svrhu ili ne prepoznaje kada bi mu neko znanje moglo biti korisno. Ako dijete ima iskustvo da se njegov doprinos na nastavi ne cijeni, da se njegova pitanja ismijavaju ili da mu se ono što ne razumije ne objašnjava, može izgubiti želju za sudjelovanjem u nastavi. Moguće je i da dijete ima druge prioritete koji su mu važniji i zauzimaju njegovu pažnju – npr. neka izvanškolska aktivnost poput sporta, održavanje prijateljskog ili romantičnog odnosa ili pak hobi. Neprepoznate teškoće u učenju, smetnje psihičkog zdravlja ili druge životne okolnosti također mogu, privremeno ili trajno, utjecati na djetetovu motivaciju za odlaskom u školu.
Zašto nije dobro previše izostajati iz škole?
Izostajanje s nastave može predstavljati pedagoški problem: škola je vrlo važan odgojni činitelj koji obogaćuje i potpomaže obiteljski odgoj4. Djeca u odnosu s nastavnicima uče kako se ponašati prema autoritetu te se uče granicama u različitim životnim ulogama. Za svako je dijete stoga važno izgraditi kvalitetan odnos s nastavnikom, a teže je ostvariti dobar odnos s djetetom koje puno izostaje. Ako učenici redovito izbjegavaju ispite ili izlaganja, to može izazvati nepovjerenje nastavnika u učenika, kao i nepovjerenje ostalih učenika, što može dovesti do neugodne radne atmosfere i narušenog odnosa učenik – nastavnik5. Dijete koje izostaje može se etiketirati kao nepouzdano, što može imati negativne posljedice za njegovu sliku o sebi. S druge strane, razrednik koji opravdava izostanke može se naći u neugodnoj situaciji ako se dogodi da jednom učeniku opravdava značajno više izostanaka nego drugima, što može dovesti do napetosti u odnosu s učenikom ili roditeljima. Dodatno, izostajanje s nastave destabilizira osnovnu odgojno-obrazovnu jedinicu, školski sat: organizacija i planiranje nastavnog sata zahtjevan je posao i nastavnik se često u pripremi nastave oslanja na broj učenika u razredu, bilo da se radi o grupnim zadacima, ispitivanju ili drugim aktivnostima koje čine nastavu zanimljivom.
Dijete koje redovito izbjegava suočavanje s ispitnom situacijom može razviti niže samopoštovanje i samoefikasnost, a razina straha i nelagode sve više raste što dulje odgađa provjeru znanja. Mnogi roditelji ne žele da njihovo dijete dobije nisku ocjenu, no opravdavanjem izostanaka u svrhu izbjegavanja loše ocjene dijete se ne može naučiti odgovornosti za vlastiti rad – ono što uči jest Kad se nađem u teškoj situaciji, pobjeći ću, a netko će drugi preuzeti odgovornost za moje probleme. Također propušta prilike za vježbanje vještine rješavanja problema – npr. kako unatoč slabijoj ocjeni iz testa postići dobru zaključnu ocjenu. Izbjegavanje preuzimanja odgovornosti za svoje postupke i sklonost odgađanju obaveza može djetetu otežati osamostaljivanje i razvoj u odgovornu odraslu osobu.
Smanjena količina druženja s vršnjacima također može imati nepovoljan utjecaj na djetetov socijalni razvoj i psihičko zdravlje jer odnos s vršnjacima snažno utječe na razvoj identiteta. Često izostajanje iz škole lako može dovesti dijete u poziciju gdje se osjeća izdvojeno jer nije „u toku“ s ostatkom razreda – možda nije prisustvovalo nekoj šali koja je ušla u razredni žargon, nije bilo pozvano na rođendan ili nije čulo važnu školsku novost. Ako dijete redovito izostaje, povećava se vjerojatnost da će drugi učenici stvoriti grupe prijatelja i organizirati aktivnosti bez njega, što može dovesti do osjećaja usamljenosti (i čak povećati djetetovu želju da ostane doma, što održava problem). Nedosljedne socijalne interakcije mogu pridonijeti razvoju izbjegavajuće privrženosti i ograničiti količinu prilika u kojima dijete uči dijeliti svoje probleme s drugima i tražiti pomoć od okoline. Tada se dijete može početi zatvarati u sebe jer je naviklo biti samo, što može dovesti do povećane anksioznosti, straha od nepoznatog i depresije. Dijete se može osjećati kao da nikamo ne pripada i teže razvijati povjerenje prema drugim ljudima. Iz pandemijske nastave na daljinu naučili smo da nedostatak druženja „licem u lice“ nepovoljno utječe na komunikacijske i socijalne vještine, stvaranje i održavanje prijateljstava te da može rezultirati slabijom emocionalnom inteligencijom. Naposljetku, djeca koja ostajanjem kući nastoje izbjeći sukobe s vršnjacima istovremeno propuštaju naučiti kako se ponašati u razgovoru s osobom koja ima suprotne stavove ili kako reagirati na vršnjačko nasilje i probleme u okolini te uče da se problemi rješavaju izbjegavanjem, a ne suočavanjem.
Prirodno je da roditelji zastupaju interese svog djeteta i da ga žele zaštititi od neugodnih iskustava, no pretjerano opravdavanje izostanaka može dovesti do neželjenih posljedica. Osim što uče i šire svoje znanje, djeca u školi također stječu prijatelje, razvijaju emocionalne i socijalne vještine, otkrivaju svoje interese te se uče strukturi i izvršavanju obaveza. Narušavanje tih procesa može dugoročno dovesti do teškoća u djetetovu nošenju s problemima, prihvaćanju odgovornosti za vlastite postupke te stvaranju socijalnog identiteta. Više o tome kako motivirati dijete za školu možete pročitati ovdje, a uvijek se možete obratiti i stručnim suradnicima u školi ili drugim stručnjacima.
Za kako si? napisao Luka Kamenov, mag. psych.
Literatura
¹ Ministarstvo znanosti i obrazovanja. (2016). Pravilnik o izmjeni Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. Zagreb: Vlada RH, Ministarstvo znanosti i obrazovanja. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_01_3_125.html
² (https://mzo.gov.hr/ser-skolski-e-rudnik-3419/3419) Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH. (2019., 23. kolovoza). ŠeR – Školski e-Rudnik (Vol. 2). https://mzo.gov.hr/vijesti/ser-skolski-e-rudnik-vol-2/2045
³ Carnegie Mellon University – Eberly Center. (bez datuma). Students Lack Interest or Motivation. https://www.cmu.edu/teaching/solveproblem/strat-lackmotivation/index.html
4 Stojanović, A. (2014). Socijalno-pedagoške implikacije apsentizma srednjoškolaca [diplomski rad]. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet.
5 Haskić, S. (2009). Izostajanje s nastave. Zbornik radova Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću 2(2):187–208.
