Tijekom pokreta #MeToo mnoge su žene izjavile kako su ih njihovi nadređeni, kolege, susjedi, članovi obitelji ili partneri seksualno uznemiravali, pokušavajući ilustrirati koliko je ta pojava česta i koliko se o njoj malo priča. Regionalni ekvivalent tom pokretu, #NisamTrazila, potaknuo je sličan val priznanja mnogih žena kako iz javne sfere, tako i anonimnih građanki. Osim velike količine podrške, pokret je dočekan i s negodovanjem: ženama (i muškarcima) koji izjavljuju da su imali takvo iskustvo često se ne vjeruje, predbacuje im se da pretjeruju, da su preosjetljivi, ili se propituje zašto su se „tek sad“ odlučili to priznati, često uz ideju da osobe od tuženja (navodnih) počinitelja imaju financijske koristi ili tako nastoje steći slavu.
Podsjetimo, u seksualno uznemiravanje ubrajaju se sva ona ponašanja koja uključuju neželjenu seksualnu pažnju ili pokušaje iznuđivanja seksualnog kontakta, često uz razliku u moći ili položaju između počinitelja i žrtve, a koja kod žrtve izazivaju uznemirenost i neugodne osjećaje. Ta su ponašanja ponekad očita i vidljiva okolini (npr. počinitelj dobacuje neprimjerene komentare žrtvi u javnosti), a ponekad se radi o suptilnijem ili skrivenom ponašanju koje može primijetiti samo osoba prema kojoj je usmjereno (npr. počinitelj često gleda osobu ili je neprimjereno dodiruje dok su sami u prostoriji). Iskustva uznemiravanja prečesto se ignoriraju ili smatraju normalnim dijelom života, a žrtvama se prečesto ne vjeruje ili ih se naziva preosjetljivima.
Ponašanja koja seksualno uznemiravanje može uključivati doista se u određenoj mjeri preklapaju s ponašanjima koja često možemo smatrati flertanjem. No, ono što seksualno uznemiravanje razlikuje od uobičajenog flertanja jest izostajanje izbora i recipročnosti¹: dok je flertanje ugodno ponašanje u koje se obje strane uključuju iz vlastite želje i mogu s njime prestati kada i ako požele, seksualno uznemiravanje uključuje element prisile ili prijetnje, a jedna strana osjeća da se ne može od njega obraniti ili da će joj suprotstavljanje donijeti neugodne ili opasne posljedice. Tako dvoje ljudi koji se sretnu u kafiću mogu razmijeniti nekoliko pogleda, jedna osoba može prići drugoj i ponuditi da joj plati kavu, mogu podijeliti ugodan razgovor i razmijeniti brojeve mobitela. Ako jedna od osoba kasnije ne odgovori drugoj na poruku, to će vjerojatno rezultirati razočaranjem druge strane i posljedice će tu stati. S druge strane, u situaciji uznemiravanja osoba koja prilazi drugoj osobi u kafiću možda inzistira da joj plati kavu unatoč njenom odbijanju, u razgovoru nastoji saznati privatne informacije o njoj, fizički joj blokira izlazak iz kafića dok ne dobije njen broj mobitela, a nakon što ne dobije odgovor na poruku često se vraća u kafić nastojeći je sresti i zatražiti objašnjenje njenog „nepristojnog“ ponašanja. Ovakav obrazac nepozvanog prilaženja osobi i nepoštivanja njenih granica može kod nje izazvati strah, uznemirenost i druge neugodne osjećaje, a u kontekstu kada osoba ne može pobjeći od počinitelja (npr. kad je počinitelj nadređena osoba na poslu ili član obitelji) situacija može biti još kompleksnija.
Kakve posljedice ima seksualno uznemiravanje?
Osobe na seksualno uznemiravanje mogu reagirati na raznolike načine: ignorirati ga, ući u sukob s počiniteljem, prijaviti ga ili se pak ukloniti iz situacije. Nijedna od tih reakcija nije pogrešna, već je ona za koju je osoba u tom trenutku imala kapaciteta. Ponekad se žrtvama seksualnog uznemiravanja predbacuje zašto nisu odmah reagirale i prijavile ga, no ove su situacije kompleksne i zbunjujuće za mnoge žrtve. Ponekad ni one same nisu svjesne da su doživjele seksualno uznemiravanje ili doživljavaju neugodne osjećaje vlastite odgovornosti, krivnje, straha, boli ili tuge. Ponekad uslijed društvenih ili organizacijskih normi ne osjećaju dovoljnu sigurnost izboriti se za sebe, a ponekad si ne mogu priuštiti reagiranje. Reakcije se mogu svrstati u sljedeće kategorije²:
- Izbjegavanje ili poricanje: Izbjegavanje počinitelja, napuštanje posla, mijenjanje uobičajene rute za obavljanje obaveza, umanjivanje ozbiljnosti počiniteljeva ponašanja, ignoriranje ili trpljenje ponašanja, krivljenje samoga sebe.
- Socijalna podrška: Traženje podrške u okolini uslijed doživljenog seksualnog uznemiravanja (dijeljenje iskustva s bliskim osobama, vođenje prijatelja sa sobom u situaciji suočavanja s počiniteljem, traženje psihološke pomoći).
- Suočavanje ili pregovaranje: Direktno obraćanje počinitelju (zamolba da prestane s uznemiravajućim ponašanjem, poduzimanje disciplinarnih postupaka prema počinitelju).
- Traženje zaštite: Korištenje individualnih ili organizacijskih politika i rješenja (prijavljivanje događaja nadređenom, sudska prijava).
Izbjegavanje ili poricanje najčešća je reakcija na seksualno uznemiravanje, dok je traženje zaštite najrjeđa. Mnogi su razlozi zašto osobe ne reagiraju na uznemiravanje, a neki od njih su strah od osvete, gubljenja pozicije ili reputacije, želja za održavanjem mira te sram i nesigurnost. Dodatno, u situaciji uznemiravanja kod žrtve se uslijed prijetnje može dogoditi reakcija freeze koja čini da se jednostavno zablokira i ne može reagirati.
Seksualno uznemiravanje doživljava se kao iritantno, uvredljivo, uznemirujuće, ponižavajuće, zastrašujuće, sramotno i stresno.³ No, ako osoba koja ga doživi na njega reagira negodovanjem, počinitelj će često uzvratiti jednom od izjava poput Samo se šalim!, Zašto se odmah ljutiš?!, Preosjetljiv/a si. Toleriranjem takvih izjava koje umanjuju žrtvinu patnju potiče se okruženje koje je neosjetljivo, nesigurno i koje stvara temelje za ponavljanje sličnih ponašanja u budućnosti. Ozbiljnost posljedica seksualnog uznemiravanja raste s učestalošću njegovog doživljavanja i njegovim intenzitetom (npr. neželjeno dodirivanje može izazvati ozbiljnije posljedice od dobacivanja neumjesnih komentara). Te posljedice mogu uključivati³:
- anksiozne i depresivne simptome, doživljaj stresa, smanjen osjećaj sigurnosti, bol i patnju
- lošiji uspjeh u školi i na fakultetu, probleme prilagodbe
- smanjeno samopouzdanje i samopoštovanje, osjećaj poniženja
- napuštanje posla, radno nezadovoljstvo, smanjenu odanost organizaciji, izostajanje s posla, sagorijevanje, smanjenu motivaciju
- glavobolju, smanjeni apetit, probleme sa spavanjem, gubitak na težini, seksualnu disfunkciju
- zabrinutost oko izgleda i težine, negativnu sliku o tijelu, poremećaje hranjenja
- zlouporabu droga i alkohola, simptome PTSP-a.
Kako pomoći žrtvama seksualnog uznemiravanja?
Socijalna okolina jedan je od najvažnijih čimbenika podrške i ponekad prva linija pomoći u slučaju seksualnog uznemiravanja. Ako vam se netko odlučio povjeriti oko neugodnog i zastrašujućeg događaja koji je doživio, potičemo vas da:
- pristupite iz pozicije vjerovanja njegovom doživljaju situacije
- ne ispitujete detalje koje osoba sama nije ili ne želi podijeliti s vama
- ne pokušavate davati svoje viđenje i percepciju doživljenog uznemiravanja, primjerice Pa meni se to ne čini kao nešto strašno
- budete tu za osobu jer je velika vjerojatnost da joj je trebala značajna razina hrabrosti kako bi donijela odluku podijeliti to s nekime
- ne osuđujete žrtvu
- ne govorite rečenice poput: Da je meni to rekao/la, ja bih…
- ne dijelite dobivene informacije s drugima
- potaknete osobu da, ovisno o njenim željama i kapacitetima, prijavi doživljeno nadležnim tijelima.
Pomisao o seksualnom uznemiravanju može kod svakog od nas uzrokovati raznolike emocije, neke s kojima nismo sigurni kako se nositi ili neke koje nam je izazovno i definirati. Ako ste doživjeli seksualno uznemiravanje ili ga kontinuirano doživljavate, potičemo vas da poduzmete korake kako biste si pomogli. Niste se dužni na temelju svog iskustva boriti za cijeli svijet – shvaćamo koliko teška, intenzivna i umarajuća ta borba može biti. Ali zaslužujete dobiti pomoć i podršku za sebe, potvrdu da su vaši kompleksni osjećaji istiniti, valjani i smisleni s obzirom na situaciju koju ste doživjeli te mjesto i osobu za siguran razgovor. Žao nam je što vam se to dogodilo i niste zaslužili da vam netko oduzme vlastitu autonomiju, doživljaj kontrole, osjećaje sigurnosti i mira. Od srca vas potičemo da se javite za pomoć; ako ste doživjeli seksualno uznemiravanje ili znate nekoga tko ga je doživio, možete se javiti u Autonomnu žensku kuću, Žensku sobu ili udrugu B.a.b.e.. Na ovim mjestima rade stručnjaci koji su posebno educirani u području seksualnog uznemiravanja i koji vam svojim znanjem mogu pomoći da odlučite želite li na njega reagirati i kako te da uspješno prebrodite reakcije koje možda doživljavate. Ne morate kroz svoje iskustvo prolaziti sami.
Za kako si? napisala Petra Vlainić, mag. psych.
Literatura
¹ Charney, D. A. i Russell, R. C. (1994). An overview of sexual harassment. American Journal of Psychiatry, 151(1), 10–17.
² Knapp, D. E., Faley, R. H., Ekeberg, S. E. i Dubois, C. L. Z. (1997). Determinants of Target Responses to Sexual Harassment: A Conceptual Framework. Academy of Management Review, 22(3), 687–729.
³ Burn, S. M. (2019). The psychology of sexual harassment. Teaching of Psychology, 46(1), 96–103.
