Psihodijagnostička obrada sastoji se od kliničkog intervjua i psihodijagnostičkog testiranja.
Klinički intervju je razgovor između psihologa i klijenta – psihologu je važno ispitati određene aspekte funkcioniranja osobe kako bi dobio što potpuniju sliku o klijentu te na taj način mogao donijeti valjanu odluku o potencijalnoj dijagnozi i prognozi, kao i preporuku za tretman. Pitanja se dotiču aktualnog problema, načina nošenja s teškoćama, radnog i socijalnog okruženja (obitelj, prijatelji, intimni odnosi), prijašnjih liječenja, svakodnevnih aktivnosti, trenutnih i prošlih navika i sl.
Psihodijagnostičko testiranje je testiranje psihologijskim instrumentima, odnosno testovima i upitnicima kojima se na standardiziran način ispituje intelektualno i emocionalno funkcioniranje osobe. Psihologijski instrumenti su utemeljeni na dokazima, što znači da je njihova primjena provjeravana kroz znanstvena istraživanja čime se potvrđuje njihova valjanost u opisivanju osobe i predviđanju njenog ponašanja. Drugim riječima, testovi i upitnici koje ćete ispunjavati na psihodijagnostičkom testiranju nisu usporedivi s testovima, upitnicima i kvizovima koje možete naći na različitim internetskim stranicama.