Izgradi svoj put ka sreći, Praktični savjeti za rješavanje svih životnih problema, Kako biti dobro?, Moć pozitivnog mišljenja. Naslovi poput ovih posljednjih desetljeća vrište s polica knjižara, plakata, različitih internetskih portala i televizijskih reklama te privlače pažnju sve većeg broja ljudi. Popularnost različitih oblika samopomoći (engl. self-help) raste iz dana u dan te postepeno postaje dio svakodnevnice pojedinca. No, je li samopomoć doista učinkovita? U ovome ćemo članku nastojati odgovoriti na to pitanje, no krenimo od početka.
Samopomoć se definira kao razvoj vlastitih sposobnosti i rješavanje vlastitih teškoća, osobito psiholoških, bez stručne pomoći. Ljudi samopomoć koriste kako bi se riješili, primjerice, iracionalnih strahova, anksioznosti i napadaja panike, teškoća sa samopouzdanjem, sramom i bijesom, teškoća u odnosima s drugima i slično. Nedavna su istraživanja pokazala da čak 75% ljudi radije pokušava samostalno prevladati svoje teškoće vezane za psihičko zdravlje prije nego što potraže stručnu pomoć¹. Postoje brojni oblici samopomoći koji pružaju pomoć u poboljšanju i oporavku psihičkog zdravlja. Tu spadaju razne self-help knjige kao trenutno najpopularniji oblik samopomoći, a iznimno su popularni i audio-videozapisi u kojima se nude različiti savjeti prevladavanja prepreka i rješenja osobnih teškoća. Osim toga, takve sadržaje nude grupe i tečajevi samopomoći, mobilne aplikacije, blogovi te internetski članci na temu samopomoći. Iako ovi oblici pomoći imaju mnoge prednosti poput lake dostupnosti i anonimnosti, javljaju se i brojna ograničenja.
Prednosti i nedostaci
Iako u svijetu postoji pregršt sjajnih self-help knjiga, programa i slično, mnogo ih je loše kvalitete. Naime, njihovi autori često nisu psiholozi, a ni stručnjaci educirani za rad s ljudima, zbog čega je sadržaj često laički, neprovjeren te nije utemeljen na relevantnim spoznajama iz područja psihologije. Takvi su sadržaji pisani generalno i često temeljeni na osobnom iskustvu autora te niti jedan od njih ne može biti prilagođen svakom pojedinom korisniku i njegovoj teškoći, što je veliki nedostatak u odnosu na terapiju licem u lice. Kao što savjete za liječenje slomljene noge vjerojatno ne bismo tražili u knjigama, nego bismo se za pomoć obratili liječniku, isto tako je za učinkovito rješavanje psihičkih teškoća potrebna pomoć stručnjaka u području psihičkog zdravlja. Mnogi self-help proizvodi napravljeni su prvenstveno s namjerom zarade i povećanja prepoznatljivosti njihovih autora te ne pridaju dovoljno pažnje utvrđivanju učinkovitosti savjeta koje promoviraju.
Još jedan problem koji se često veže za self-help sadržaje je taj što ih ima bezbroj, zbog čega je prosječnoj osobi teško izabrati kvalitetan i adekvatan oblik samopomoći. Nadalje, ljudi su često skloni tehnike i metode samopomoći tumačiti na pogrešan način, odnosno primijeniti samo dio koji im se sviđa, a zanemariti ostale savjete, što može dovesti do slabih efekata. Čak i kada dođu do nekih korisnih metoda i savjeta kojima si mogu pomoći, ljudi su skloni tome da ih se ne pridržavaju redovito i brzo izgube motivaciju za njihovu primjenu. Self-help sadržaji često ostavljaju dojam da je osobna promjena vrlo jednostavna i laka, što nije uvijek istina te korisnike može obeshrabriti ako ne vide rezultate preko noći kako je autor obećao. S te strane, terapija licem u lice ima prednost jer psiholozi i psihoterapeuti ohrabruju korisnika te zajedno s njim vode brigu o učestaloj praktičnoj primjeni tehnika i metoda koje mu mogu pomoći. Također naglašavaju postepenu prirodu promjena i važnost ustrajnosti kako bi se došlo do trajnog i značajnog poboljšanja psihičkog zdravlja.
Iako samopomoć nije zamjena za terapiju licem u lice, ona ipak predstavlja korisno sredstvo u prevladavanju osobnih teškoća. Velika prednost self-help sadržaja je njihova široka dostupnost i jednostavnost. Za razliku od terapije, većina ljudi si ih može priuštiti te ih razumjeti, bez obzira na dob i razinu obrazovanja. Samopomoć svakom pojedincu omogućuje kombiniranje različitih oblika (knjiga, internetskih članaka, audio i videozapisa) prema svojim preferencijama te njihovu svakodnevnu primjenu, u terminima koji njemu odgovaraju. Još jedan razlog popularnosti različitih oblika samopomoći je anonimnost koju osiguravaju pojedincu koji ih koristi. Kako je odlazak psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu u Hrvatskoj još uvijek tabu-tema, samopomoć ljudima nudi priliku da na svojim teškoćama rade samostalno i bez znanja drugih.
Kada je self-help učinkovit?
Različiti oblici self-help literature predstavljaju vrijedan izvor informacija za osobe koje se suočavaju s nekom teškoćom ili prolaze kroz značajne životne promjene. Iako samopomoć može biti učinkovita i djelotvorna, ona nije zamjena za profesionalnu terapiju. Dok samopomoć nudi konkretne informacije i iskustva drugih ljudi, terapija licem u lice daje nešto što nećemo dobiti kroz samopomoć – povjerljiv odnos s drugom osobom koja pojedincu u sigurnom okruženju može pružiti nepristranu perspektivu njegovih teškoća te moguća rješenja prilagođena njegovoj situaciji i potrebama.
Self-help, kada se temelji na primjeni provjerenih tehnika i metoda, obično daje rezultate ako se radi o blažim teškoćama ili emocionalnim smetnjama. Ipak, kada su u pitanju ozbiljne i dugotrajne teškoće, ova vrsta pomoći daje slabe rezultate. Najbolje je rezultate moguće postići kombiniranjem samopomoći i profesionalne terapije. Dok se psihoterapija najčešće održava jednom tjedno, korištenje self-help sadržaja olakšava nastavak rada na vlastitim teškoćama i izvan terapije, čime se ubrzava proces njihovog rješavanja. Istraživanja su pokazala da velik broj psihologa i psihoterapeuta svojim klijentima, uz uobičajenu individualnu terapiju, preporučuje i korištenje različitih self-help materijala koji su prilagođeni njihovim teškoćama te temeljeni na znanstvenim spoznajama iz područja psihologije¹. Ovdje je ključno naglasiti važnost kvalitete preporučenih materijala, koju je laicima teže procijeniti samostalno jer nemaju sva potrebna psihološka znanja. Uz profesionalnu terapiju, samopomoć je vrijedan alat u prevladavanju osobnih teškoća i izazova. Pravilnom primjenom i kombiniranjem ovih dviju metoda, ovisno o situaciji i potrebama pojedinca, postići će se veći napredak u odnosu na korištenje samo jedne od njih.
Ako vas zanima još nešto vezano za ovu temu, trebate neke dodatne informacije ili želite s nama podijeliti zanimljive self-help materijale koji su vama pomogli, pozivamo vas da nam se javite na [email protected].
Za kako si? napisala Anita Stanić, polaznica kolegija Očuvanje i unapređenje mentalnog zdravlja, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Literatura
¹ Susman, D. (2017). How to Choose Effective Self-Help Resources. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-recovery-coach/201709/how-choose-effective-self-help-resources
Norcross, J. C. (2006). Integrating self-help into psychotherapy: 16 practical suggestions. Professional Psychology: Research and Practice, 37(6), 683.
Ellis, A. (1993). The advantages and disadvantages of self-help therapy materials. Professional Psychology: Research and Practice, 24(3), 335–339.
