Oko druge godine djetetova života javlja se ono što se u razvojnoj psihologiji naziva negativizam – razdoblje kada dijete postane „neposlušno“, ponaša se suprotno od onog što ga molite, testira vaše granice te učestalo koristi riječi ne i neću. To se događa jer dijete počinje shvaćati da je ono samostalna osoba s vlastitom voljom, odvojena od svojih roditelja. Ovo razdoblje može za mnoge roditelje biti izazovno te može izgledati kao da se njihovo dobro, mirno i pristojno dijete potpuno promijenilo. Usprkos tome, bitno je naglasiti da je ovo potpuno prirodna i prolazna faza razvoja koja je, štoviše, poželjna jer doprinosi razvoju samostalnosti kod djeteta.

U ovoj je fazi moguće da dijete ima intenzivnije emocionalne reakcije kada mu nešto nije po volji (tzv. ispadi bijesa ili engl. temper tantrum). Bitno je da u takvim situacijama ostanete hladne glave i osvijestite da dijete ne radi to jer je „nezahvalno“, jer „vas ne poštuje“ i slično. Dijete putem „bunta“ i ispitivanja granica istražuje svoju samovolju te gradi temelje za odvajanje od roditelja i postizanje samostalnosti. Ako dijete npr. počne plakati jer mu branite da jede kekse prije ručka, pokažite mu da vas takvo ponašanje „ne impresionira“ – mirno izrazite svoje neodobravanje i ignorirajte ga (sve dok ne dovodi u opasnost sebe ili druge). Važno je ne popustiti djetetovim zahtjevima i ne pridavati mu previše pažnje u situacijama kada neprimjerenim ponašanjem poput vikanja i plakanja pokušava dobiti „po svome“ jer u suprotnome uči da je to učinkovit način za dobivanje onog što želi, zbog čega će ponovno koristiti takvu „taktiku“ i neželjeno će se ponašanje učestalo pojavljivati. Poželjno je izbjegavati i naredbe ili zabrane u ovakvim situacijama jer one mogu dovesti do suprotnog efekta te pojačati djetetov prkos. Za uspješno rješavanje faze negativizma i razvoj samostalnosti bitno je dati djetetu priliku da samo radi ono što može i da samo donosi primjerene odluke. Omogućite mu da bira koje od dva para tenisica će obući u vrtić, koji će crtić gledati, u koji ćete park ići u šetnju i slično. Dajte mu da samo pere ruke, oblači se, skida i sprema svoju odjeću, češlja se, sprema svoje igračke, slaže krevet i ostale radnje koje može samo napraviti. Ponudite mu da samo odabire kako će provoditi slobodno vrijeme, ali mu za to ponudite primjerene aktivnosti.

Jedna od učinkovitih metoda za nošenje s ovim razdobljem neposluha jest metoda prividnog izbora. Kada dijete ne želi napraviti nešto što ga molite, dajte mu izbor između dvije opcije, obje poželjne za vas. Na ovaj način djetetu pružate priliku za samostalnost putem slobodnog izbora između dvije opcije, a to je ono što dijete zapravo traži. Na primjer, kada dijete ne želi otići na spavanje, ponudite mu da izabere želi li prvo staviti lutkicu na spavanje pa zatim otići u krevet ili želi da mu pročitate priču prije spavanja. Možete mu i ponuditi da odabere koju će poželjnu aktivnost raditi nakon što obavi neku obavezu, npr. Nakon što pospremiš igračke, bi li radije igrao košarku ili nogomet? – korištenje ponašanja koje je djetetu privlačno kako bi ga se motiviralo da napravi neku njemu manje privlačnu aktivnost poznato je kao Premackovo načelo i vrlo je učinkovito jer privlačna aktivnost tada služi kao nagrada za obavljanje manje privlačne aktivnosti.

Znanstvena nam istraživanja pokazuju da kazne i ograničenja vode do prestanka nepoželjnog ponašanja, no isključivo se pohvalom i nagradom uče ona nova i poželjna. Iz tog je razloga važno pohvaliti dijete nakon što je učinilo dobru stvar ili ispravno reagiralo, posebice u situacijama za koje znate da su mu mogle predstavljati veliki izazov. Na primjer, dijete koje svaki dan odbija ići u vrtić i burno reagira na odvajanje od roditelja vrlo je bitno pohvaliti u situacijama kada ne dolazi do takvih ispada, koliko god one male bile – recimo ako bez prigovora ustane iz kreveta, opere zube ili uđe u auto. Pri tome je važno pohvaliti dobro obavljen zadatak (Bravo, jako si lijepo oprao zube!), a ne činjenicu da nije došlo do ispada (Bravo, vidiš da se u vrtić može bez drame!). Također je važno pohvaliti konkretno ponašanje (Bravo, super si pospremio igračke!), a ne osobine djeteta (Bravo, kako si ti uredan!). Pohvala se može odnositi i na društvene i emocionalne aspekte djetetovog funkcioniranja – obratite pažnju na to kako dijete kontrolira svoje emocije u izazovnim situacijama i pohvalite ga kada se s njima nosi na konstruktivan i prihvatljiv način. Na primjer, ako dijete inače burno reagira kada mu drugo dijete oduzme igračke, a u trenutnoj se situaciji samo nastavilo igrati s nekom drugom igračkom, pohvalite ga za dobro nošenje sa situacijom (Bravo, lijepo si se nastavila igrati s drugom igračkom!). Cilj je usmjeriti se na pohvalu za poželjno ponašanje, a ne na izostanak nepoželjnog ponašanja.

Roditeljstvo je vrlo bitna i izazovna životna uloga. Tijekom odrastanja vi i vaše dijete susrećete se s mnogo doživljaja i situacija koje će vam predstavljati nešto novo i nepoznato. Ponekad će vam se možda činiti da su takve situacije teške ili zastrašujuće, no bitno je znati da kroz njih ne morate prolaziti sami. BIPA je u suradnji s udrugom kako si? pokrenula kampanju #PrekrasnaIznutra čiji je cilj osvijestiti važnost traženja pomoći za sebe i bližnje. Pozivamo vas da se u takvim izazovnim situacijama ne bojite potražiti podršku, a od udruge kako si? možete je dobiti na [email protected].