Pandemija je sa sobom dovela lockdown koji mnogi provode sa svojom obitelji. I u uobičajenim životnim uvjetima prirodno je da se ponekad u obitelji javljaju nesuglasice, a u narednom razdoblju izolacije, povišene razine stresa i pojačane interakcije ukućana možemo očekivati da će češće dolaziti do neslaganja i prepirki. Srećom, postoje načini na koje se te situacije mogu ublažiti, a korisni alati za to su slušanje, dogovor i kompromis.
Komunikacija je ključ
U obitelji se često događa da su različitim generacijama različite stvari važne. Primjerice, roditeljima može biti važnije da se tijekom lockdowna očisti stan ili uredi dvorište, dok će adolescenti možda veću važnost pridavati nadoknađivanju propuštenog sna i serija. Kada se želje i potrebe jednog člana obitelji kose sa željama i potrebama drugog člana, može doći do nesuglasica. Važno je da ukućani jedni drugima iskomuniciraju što im je važno i postave granice ponašanja koje su im prihvatljiva. Svi članovi obitelji imaju pravo izraziti svoje osjećaje, potrebe i želje, ali isto tako imaju odgovornost saslušati osjećaje, potrebe i želje drugih članova obitelji. Pritom vas potičemo da doista poslušate drugu osobu i pokušate razumjeti njenu stranu. Kako biste drugoj osobi olakšali da učini to isto za vas, važno je da otvoreno iskomunicirate što vas smeta bez da je napadnete. To u situacijama neslaganja može biti izazovno, a alat koji može pomoći zove se ja-poruka.
Tijekom nesuglasica često smo navikli koristiti tzv. ti-poruke, odnosno rečenice koje su usmjerene na drugu osobu i kojima izražavamo svoje mišljenje o tome kakva je druga osoba. Na taj način često se ne usmjeravamo na konkretno ponašanje osobe, već generaliziramo njene osobine, zbog čega je ti-poruku lako doživjeti kao osobni napad. S druge strane, ja-poruke se temelje na izražavanju toga kako se osjećamo i kako ponašanje druge osobe utječe na nas. Njihova je glavna svrha povećati vjerojatnost da će druga osoba čuti kako se osjećamo, što nas smeta i koje su naše potrebe. Ja-poruke se sastoje od tri dijela:
- opis toga kako se osjećamo;
- opis konkretnog tuđeg ponašanja;
- opis naše želje ili potrebe.
Zamislite situaciju u kojoj majka želi razgovarati sa svojim sinom, koji se istovremeno dopisuje s prijateljem.
Ti-poruka: Stalno gledaš u taj mobitel i ništa me ne slušaš, makni se s njega dok ti govorim, nikamo ti neće pobjeći!
Ja-poruka: Osjećam se zanemareno (1) kada gledaš u mobitel dok razgovaramo (2) i voljela bih kada bi mogao obratiti pažnju na mene dok govorim (3).
Korištenje ja-poruka ne garantira da ćemo od druge osobe dobiti ono što želimo, ali će povećati šansu da druga osoba zaista čuje kako je nama, što može biti prvi korak ka postizanju dogovora. Važno je i pitati drugu osobu kako je njoj, a ne podrazumijevati da znamo kako se osjeća ili zašto se ponaša na određeni način. Dodatan izvor teškoća u komunikaciji tijekom nesuglasica može biti traženje krivca za situaciju. Ako je netko u pravu, a netko drugi u krivu, to znači da postoji pobjednik i pobijeđeni, što nije situacija iz koje je lako postići dogovor. Umjesto traženja krivca, što nije konstruktivno za rješavanje nesuglasice, treba se usmjeriti na traženje dogovora koji će svima odgovarati, pri čemu trebamo biti spremni na uviđanje vlastitog doprinosa situaciji i otvoreni za postizanje kompromisa. Pokušajte ostaviti po strani potrebu da budete u pravu kako bi vam bilo lakše doći do dogovora.
Primjer situacije koja bi se mogla dogoditi tijekom lockdowna: Majka počinje usisavati stan u 9 sati ujutro, a zna da sin liježe puno kasnije od nje i obično se budi oko 10 ili 11 sati. Sin izlazi iz sobe.
Sin: Zašto mi ovo radiš? Tebe boli briga za to što ja spavam. Kada ti legneš spavati navečer, ja moram biti tiho, a ti meni ovako. Baš si bezobzirna!
Sin je postavio optužujuće pitanje – bolje je izbjegavati riječ zašto jer se ona često doživljava kao napad. Osim toga, umjesto da se usmjerio samo na konkretnu situaciju jutarnjeg usisavanja, on opisuje majku kao bezobzirnu.
Majka: Ja sam bezobzirna?! Ako sam ja bezobzirna, ti si onda lijen! Nikada ništa ne radiš, ne bi te ubilo da malo mrdneš prstom. Najlakše je samo spavati do tri popodne!
Majka se osjeća napadnuto te u protunapadu opisuje sina kao lijenog, umjesto da je opisala neko njegovo konkretno ponašanje. Bolje je izbjegavati riječi nikad, uvijek, stalno i sl. jer su takve izjave rijetko istinite, a zvuče vrlo napadajuće. Osim toga, fraze poput ne bi te ubilo da malo mrdneš prstom ne izražavaju konkretnu potrebu – bilo bi bolje reći nešto poput Voljela bih da preuzmeš usisavanje stana i pranje suđa. Također, pretjerane izjave poput one o sinovom spavanju dodatno potpiruju nesuglasice.
Sin: Ajde molim te, kad sam ja zadnji puta spavao do tri popodne? A nije istina ni da ništa ne radim po kući! Jučer sam oprao suđe. Ti nemaš pojma o čemu pričaš! Zašto me jednostavno pustiš na miru…
Razgovor je brzo eskalirao od konkretne situacije (buđenje zbog usisavanja) do generalnog kritiziranja (sin je lijen, a majka bezobzirna). Obje su se strane osjećale napadnuto i imale su se potrebu obraniti, što je dovelo do produbljivanja svađe. Situacija se mogla odviti i drukčije:
Sin: Mama, frustrira me kada usisavaš kuću dok ja još spavam i volio bih kada bi pričekala dok se ne probudim.
Majka: Žao mi je što sam te probudila, ali danas imam u planu očistiti cijeli stan i još skuhati ručak. Nisam mogla čekati dok se ne probudiš. Voljela bih da mi pomogneš i preuzmeš neke kućanske poslove pa onda idući put neću morati početi čistiti tako rano.
Sin: Okej, ako će to značiti da mogu na miru spavati do kad želim, idući put ću ti pomoći. Molim te da mi to najaviš ranije pa da se dogovorimo što da ja točno napravim.
U ovoj su verziji majka i sin razgovarali o konkretnom problemu i nisu napadali jedni druge. Sin je izrazio da mu je važno naspavati se, a majka da joj je važno da ne obavlja sve kućanske poslove sama i došli su do dogovora koji poštuje potrebe obje strane.
Komunikacijske vještine potrebno je vježbati – učenje i promjena ne događaju se preko noći. Ja-poruke na početku mogu djelovati neobično i neprirodno, ali one su koristan alat ne samo za nošenje sa sukobima, već i za kvalitetan razgovor općenito. Potičemo vas da ih primjenjujete u svakodnevnim situacijama kako biste uspješnije izražavali svoje potrebe i dolazili do dogovora. Osim komunikacije, za njegovanje ugodnih odnosa unutar obitelji važno je osjećati povezanost sa svojim ukućanima. Više o tome kako povezati obitelj možete pročitati u našem idućem članku.
Što ako živim u disfunkcionalnoj obitelji?
Neki među nama žive u kućanstvima u kojima teškoće nadilaze obične nesuglasice. Kućanstva u kojima dolazi do zlostavljanja ili zanemarivanja mogu biti dodatno nesigurna u razdoblju lockdowna, a takvo okruženje može izazvati različite neugodne emocije i osjećaj bespomoćnosti. Nitko ne zaslužuje biti zlostavljan. Ako doživljavate obiteljsko zlostavljanje, voljeli bismo istaknuti da ne morate kroz to prolaziti sami i da pomoć postoji. Možete nazvati telefonsku liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 ili za roditelje na broj 0800 0800 (radnim danom 9-20h). Možete im se javiti i putem e-maila na [email protected] ili putem chata na njihovoj web stranici (radnim danom 15-19h). Nama se za podršku možete javiti na [email protected].
Više o ovoj temi možete čuti u našem podcastu u suradnji s portalom srednja.hr: Kako preživjeti obitelj u doba korone?
