Do sada smo naučili što su partnerski odnosi, zašto su nam važni te o čemu ovisi zadovoljstvo vezom i njena kvaliteta. U današnjem vam članku želimo odgovoriti na pitanje Što kad stvari krenu loše?, približiti neke od čimbenika koji utječu na način rješavanja sukoba te koje strategije suočavanja partneri koriste.

Za početak, sukob se javlja kada se nastojanje jedne osobe da postigne svoje ciljeve kosi s ciljevima druge osobe¹. Do njega dolazi u odnosima s prijateljima, kolegama, obitelji, pa tako i s intimnim partnerom.

 

Važno je naglasiti kako su bliske veze bez sukoba iznimno rijetke – partneri imaju svoje ciljeve, kako vlastite tako i zajedničke, što sukob čini neizbježnim.

 

Istraživanja pokazuju da većina parova ima između jednog i tri sukoba tjedno, uključujući jedan do dva iznimno neugodna sukoba mjesečno². Stoga je ključno na koji se način odvija sukob i kako partneri dolaze do rješenja jer o tome ovisi koliko će sukob naškoditi izgrađenoj intimnosti. Osim toga, načini na koje parovi rješavaju sukobe povezani su sa zadovoljstvom i kvalitetom braka te se na temelju njih može predvidjeti vjerojatnost razvoda³.

 

Uloga privrženosti kod sukoba

Naša reakcija i način rješavanja sukoba ovisi o mnogobrojnim čimbenicima poput prethodnih iskustava u djetinjstvu i opažanja ponašanja roditelja, vlastitih osobina ličnosti, rodnih uloga, stavova i uvjerenja koje imamo o intimnim vezama i sukobima i slično. Jedan od važnih čimbenika je naša privrženost – duboka emocionalna veza koju stvaramo s drugima. Ona se odražava na sve bliske odnose u svim razvojnim fazama čovjeka te utječe na način rješavanja sukoba. U odrasloj dobi razlikujemo tri tipa privrženosti u intimnim odnosima: sigurnu privrženost, anksiozno-ambivalentnu privrženost te izbjegavajuću privrženost⁴.

• Osobe sa sigurnim stilom privrženosti osjećaju se ugodno pri međuovisnosti i intimnosti, vjeruju svom partneru i ne boje se da će ih partner napustiti. Kada dođe do sukoba, osobe ga ne doživljavaju kao prijetnju. Sposobne su priznati probleme i tražiti podršku te su više usmjerene na zajedničko rješavanje problema i mogućnost kompromisa⁵.
• Anksiozno-ambivalentnu privrženost karakterizira prezaokupljenost intimnom vezom i preveliko oslanjanje na partnera. Osoba želi veću intimnost nego što joj partner pruža, misli da je partner ne voli dovoljno, manje vjeruje svom partneru te se boji da će je partner napustiti. Zbog navedenog, u situacijama sukoba ove se osobe više usmjeravaju na ponašanje partnera i strah da će izgubiti partnera, a manje na konkretno rješavanje problema⁵.
• Osobe s izbjegavajućim stilom privrženosti imaju tendenciju izbjegavati bliskost te se osjećaju nelagodno ako im se bilo tko previše približi, zbog čega se emocionalno drže na distanci. U situacijama sukoba više su neprijateljski raspoložene i osjetljivije su na odbacivanje⁵.

O tome koliko su stilovi privrženosti važni govori i podatak da često biramo partnere čiji stil privrženosti potvrđuje naša temeljna uvjerenja i očekivanja u vezi sebe i drugih⁵. Tako se osobe sa sigurnom privrženošću u partnerskim sukobima najčešće zajednički usmjeravaju na rješavanje problema, što doprinosi obostranom zadovoljstvu, dok sukobi kod partnera s nesigurnom privrženošću još više povećavaju njihovu nesigurnost i nepovjerenje⁵. Pokušajte osvijestiti utjecaj usvojenog stila privrženosti na kvalitetu vaše veze i poraditi na željenim promjenama u toj sferi.

 

Važnost komunikacije prilikom sukoba

Komunikacija igra važnu ulogu u intimnoj vezi. Njegujemo li otvorenu i iskrenu komunikaciju, izražavajući vlastite potrebe i uvažavajući potrebe partnera, pridonosimo očuvanju veze. S druge strane, nejasna i neizravna komunikacija može biti uzrok mnogih problema. Načine komunikacije tijekom sukoba nazivamo stilovima komunikacije, pri čemu neki olakšavaju njihovo rješavanje, a drugi to otežavaju⁶. U teoriji se razlikuju tri stila komunikacije⁷: obrazac konstruktivne komunikacije, obrazac uzajamnog izbjegavanja rasprave i suzdržavanja te obrazac zahtijevanja promjene i povlačenja, od kojih je samo obrazac konstruktivne komunikacije povezan sa povećanim zadovoljstvom i kvalitetom veze⁷.

• Konstruktivna komunikacija odnosi se na otvoreno raspravljanje, slobodno i pozitivno izražavanje emocija te zajedničko rješavanje problema. Ona uključuje konstruktivna ponašanja poput predlaganja rješenja, kompromisa i izražavanja osjećaja.
• Kod uzajamnog izbjegavanja i suzdržavanja javljaju se ponašanja koja održavaju i pojačavaju sukob: oba partnera šute o problemu, mijenjaju temu, ignoriraju problem te ne ulaze u sukob. Pritom ni jedan partner ne kritizira povlačenje drugog partnera jer se i on sam povlači.
• Suprotno tome, kod obrasca zahtijevanja promjene i povlačenja jedan partner kritizira, žali se i pokušava inicirati promjenu, dok drugi izbjegava komunikaciju, završava razgovor ili odlazi.

Dobra je vijest da je komunikacija vještina koja se uči i razvija. Želimo vas potaknuti da proučite konstruktivne i destruktivne strategije o kojima smo više pisali u članku o ljubavi i razmislite koje od njih koristite u komunikaciji sa svojim partnerom. Ako primijetite da više naginjete destruktivnim strategijama ili ste pak prepoznali obrazac izbjegavanja i suzdržavanja ili zahtijevanja promjene i povlačenja kod sebe i/ili svog partnera, razgovarajte sa svojim partnerom i pokušajte zajednički poraditi na svojoj komunikaciji. U situacijama neslaganja pomažu nam i ja-poruke, čija je glavna svrha povećati vjerojatnost da će druga osoba čuti kako se osjećamo, što nam smeta i koje su naše potrebe.

 

Osim u svakodnevnoj komunikaciji, rješavanje sukoba možemo razvijati i samorefleksijom na način da pokušamo razumjeti sami sebe te uvidjeti svoje snage i prostore za napredak. Nadalje, izražavanjem vlastitog mišljenja i potreba na asertivan način te aktivnim slušanjem možemo izbjeći mnoge nesporazume. Primjerice, partneri često misle da se međusobno u potpunosti poznaju i umjesto slušanja svog partnera koriste pretpostavke o njihovim potrebama i željama te na taj način izazivaju nezadovoljstvo kod svog partnera⁶. Adekvatno rješavanje sukoba može uvelike pomoći u prevenciji tjelesnog i psihičkog nasilja, kao i povećati zadovoljstvo u vezi te njenu stabilnost. Naviknemo li se i normaliziramo li korištenje destruktivnih strategija, vikanja i grubih riječi, moguće je da će kod idućeg sukoba doći i do agresije. Stoga je bitno uvidjeti ove obrasce i pokušati ih promijeniti.

 

Ne zaboravite: vaš je cilj pronaći uspješno rješenje za oboje, a ne „biti pobjednik“.

 

Ako se ipak nađete u situaciji da rješavanje problema s partnerom prijeđe u fizički sukob ili se takav scenarij ponavlja, potičemo vas da u našem članku pronađete informacije o tome kako se nositi s ovom problematikom i izaći iz nasilne veze. Podsjećamo vas kako bi partneri trebali njegovati međusobno razumijevanje i poštivanje, razgovarati o svojim osjećajima i potrebama, pružati međusobnu emocionalnu potporu, provoditi vrijeme u zajedničkim aktivnostima, dijeliti uspjehe, održavati pozitivnu komunikaciju te gledati na svoju vezu s optimizmom i određenom dozom humora. Ako vam zatreba dodatna podrška u tome, uvijek nam se možete javiti na [email protected].

 

---

Literatura

¹ Lewin, K. (1948). Resolving social conflicts; selected papers on group dynamics.

² Guerrero, L. K., Andersen, P. A. i Afifi, W. A. (2001). Close encounters: Communicating in close relationships.

³ Gottman, J. M. i Levenson, R. W. (2000). The timing of divorce: Predicting when a couple will divorce over a 14‐year period. Journal of Marriage and Family, 62(3), 737-745.

⁴ Hazan, C. i Shaver, P. R. (1987). Romantic love conceptualized as an attachment Process. Journal of Personality and Social Psychology, 52, 511-524.

⁵ Kokorić, B.S. i Gabrić, M. (2009). Razlike u ljubavnim vezama studenata sa sigurnim i nesigurnim stilovima privrženosti. Ljetopis socijalnog rada, 16(3), 551-572.

⁶ Ostrman, M. (2019). Zadovoljstvo romantičnom vezom, komunikacijski obrasci tijekom konflikata i zajedničke slobodne aktivnosti (Doctoral dissertation, University of Zagreb. Department of Croatian Studies. Division of Psychology.).

⁷ Christensen, A. i Shenk, J. L. (1991). Communication, conflict, and psychological distance in nondistressed, clinic, and divorcing couples. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 59, 458–463.

⁸ Krznarić, T. i Kamenov, Ž. (2017). Kako se dobro posvađati? Komunikacija prilikom sukoba u ljubavnoj vezi. U: Salkičević, S., Huić, A., Parmač Kovačić, M. i Rebernjak, B. (Ur.) PsihoFESTologija 2 – psihologijska znanost na popularan način. Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet.