****
Ovaj članak nastao je suradnjom Karlovačkog piva i udruge kako si? u sklopu kampanje „Podrži svog muškarca“. Tijekom kampanje, Karlovačko pivo kroz brojne kanale otvara temu mentalnog zdravlja muškaraca i osvještava važnost pričanja o teškim trenucima i traženja podrške.
****
Ljudi su društvena bića i jedna od naših osnovnih potreba je ona za ljubavi i pripadanjem. Provođenje vremena u ugodnom društvu pozitivno djeluje na zdravlje i opću dobrobit, a osjećaj povezanosti pruža nam bolje načine nošenja sa stresom i problemima kroz razgovor i podršku te produbljuje osjećaj svrhovitosti života. Iako se razlikujemo na kontinuumu ekstraverzije i introverzije, što znači da nemamo svi potrebu za istom količinom ili načinima druženja, možemo reći da svi ljudi profitiraju od kvalitetnih odnosa, zajedništva i dijeljenja životnog iskustva s drugim ljudima.
Jednostavno rečeno, ljudi trebaju druge ljude. Ali što kada naš društveni život ne odgovara potrebi ili očekivanjima koja imamo? Ili je ispunjen interakcijama, ali manjka osjećaj povezanosti?
Izolacija i usamljenost
Izolacija i usamljenost su povezani pojmovi, ali nisu sinonimi. Izolacija je objektivna, a odnosi se na vrijeme provedeno u samoći, daleko od drugih ljudi, dok je usamljenost subjektivni doživljaj emocionalne nelagode (npr. tuge, praznine ili odbačenosti) koji možemo osjetiti kada ne uspijevamo zadovoljiti svoju osnovnu psihološku potrebu za povezanošću. Osoba može biti izolirana, ali ne i usamljena – i obrnuto, osoba se može osjećati usamljeno čak i kad je okružena ljudima. Osjećaj neželjene odvojenosti od društva, odnosno usamljenosti, može nas činiti izloženijima rizicima mentalnog zdravlja poput depresivnih smetnji, sniženog samopoštovanja, povišene anksioznosti i slično.
Kao i svaka druga emocija, usamljenost je prirodni ljudski doživljaj koji svi ponekad osjećamo, no ako ona postaje produljena i prevladavajuća, tada možemo govoriti o kroničnoj usamljenosti, koja može dovesti do negativnijeg pogleda na okolinu, tumačenja ljudi kao neprijateljski nastrojenih te socijalnog povlačenja i zatvaranja u sebe. Posljedično može doći do slabljenja socijalnih vještina te dodatne izolacije i još jačeg osjećaja usamljenosti.
Novija istraživanja pokazuju da je broj ljudi koji prijavljuje intenzivan osjećaj usamljenosti zadnjih godina u porastu te da se negativni efekti usamljenosti u vidu zdravstvene prijetnje mogu usporediti s pretilosti ili pušenjem 15 cigareta dnevno, zbog čega sve češće u medijima viđamo izraz „epidemija usamljenosti“.
Veliki značaj u tumačenju moderne usamljenosti pridaje se društvenim mrežama, koje su nam omogućile stalnu dostupnost i pristup različitim ljudima te njihovim stavovima, iskustvima i mišljenjima. Zbog globalne povezanosti, svakodnevno smo u interakciji s većim brojem ljudi nego ikad, no te interakcije često su površne ili usputne. Istraživanja pokazuju da postoji povezanost između vremena provedenog na društvenim mrežama i subjektivnog doživljaja usamljenosti. Neki stručnjaci kažu da problem leži u tome što je moderna usamljenost maskirana u hiperpovezanost: više smo okruženi ljudima, ali smo istovremeno više neshvaćeni. Ipak, ne možemo sa sigurnošću reći jesu li društvene mreže dovele do većeg osjećaja usamljenosti ili nas usamljenost potiče na provođenje više vremena na društvenim mrežama.
Istina je da prikupljeni podaci pokazuju da ljudi u današnje vrijeme prijavljuju manji broj bliskih prijateljstava, veću stopu samačkog života te veći subjektivni doživljaj usamljenosti, no određena istraživanja također pokazuju da nema jednostavnog zaključka oko uzročnosti kada govorimo o usamljenosti modernog doba – usamljenost je uvijek bila dio ljudskog iskustva i ne trebamo je patologizirati, već pokušati razumjeti i iskoristiti je kao informaciju da nam je potrebna promjena. Ako nam nešto u trenutnoj situaciji ne odgovara, emocije su tu da nas na to upozore i potaknu nas na djelovanje. Usamljenost nas pokušava usmjeriti prema bliskosti, no put prema tome nužno uključuje razumijevanje i uvažavanje kako svojih tako i tuđih emocija i doživljaja.
Usamljenost kod muškaraca
Podaci ukazuju na to da je usamljenost univerzalno iskustvo i da nema definitivne rodne razlike u njenoj pojavnosti.
I muškarci i žene imaju potrebu za povezivanjem s drugima te stoga povremeno osjećaju usamljenost. Ipak, muškarci prijavljuju češći osjećaj neshvaćenosti, manji broj bliskih odnosa te više destruktivnih mehanizama nošenja s neugodnim emocijama.
Društvo definira maskulinost kroz snagu, izdržljivost i samodostatnost, što šalje poruku da muškarci ne smiju biti ranjivi. Budući da povezanost zahtijeva emocionalnu dostupnost, a otvoreno pokazivanje i razgovor o emocijama zahtijeva ranjivost, učinak takvih očekivanja upravo je da muškarci koji „ne smiju“ biti ranjivi ostaju sami sa svojim neugodnim doživljajima – drugim riječima, postaju usamljeni.
Emocije su u svojoj osnovi informativne i proaktivne, one nam šalju poruku o tome što se događa u našoj okolini, kako to utječe na nas i kako bismo mogli reagirati. One su evolucijski i biološki uvjetovani signali koji mogu biti neugodni, ali nipošto nisu negativni, a da bismo ih razumjeli, moramo o njima razgovarati. Upravo kroz razgovor saznajemo da ih i drugi ljudi doživljavaju, da su svakodnevne i dozvoljene te da postoje koraci koje možemo poduzeti da bismo se osjećali bolje, a dijeljenjem tog iskustva ostvarujemo osjećaj povezanosti s drugom osobom koja je proživjela nešto slično. Jednostavno, bez ranjivosti nema povezanosti, a biti ranjiv ne znači biti slab, već biti spreman izložiti se nelagodi kako bismo ostvarili nešto što nam je važno. Ne podsjeća li nas to na definiciju hrabrosti?
Kako se nositi s usamljenosti?
Usamljenost nas potiče na prepoznavanje potrebe za povezivanjem. Male promjene u svakodnevici te otvorenost prema sebi i drugima mogu biti ključni koraci prema većem osjećaju pripadnosti i ispunjenja.
- Njegujte odnos sa sobom
- Posvetite se aktivnostima koje vas ispunjavaju i opuštaju, poput tjelovježbe ili kreativnih hobija. Pokušajte uživati u vlastitom društvu i u aktivnostima koje vas vesele. Vaše je vrijeme vrijedno i kad ga provodite u vlastitom društvu, a osvještavanje toga može pomoći u izgradnji samopoštovanja i samopouzdanja.
- Preispitajte svoja vjerovanja, a posebno negativna uvjerenja o odnosima i društvenim interakcijama. Umjesto da se fokusirate na moguće neuspjehe (Sigurno se nikome neću svidjeti na domjenku), pokušajte prepoznati pozitivne ishode i prilike za povezivanje s drugima (Možda steknem neko novo poznanstvo na domjenku).
- Društvene mreže često ne odražavaju stvarnost – ono što vidimo nije cijela slika. Usredotočite se na vlastiti napredak i odnose umjesto na tuđe prikaze života.
- Redovita tjelovježba može pomoći u poboljšanju raspoloženja i povećanju energije, a provođenje vremena u prirodi ili s kućnim ljubimcima može smanjiti stres i osjećaj usamljenosti.
- Podijelite svoje osjećaje s drugima i osnažite postojeće odnose
- Nazovite prijatelja do kojeg vam je stalo, pozovite kolegu s posla na kavu ili se obratite susjedu za zajedničko čišćenje stubišta.
- Razgovor s prijateljima, obitelji ili kolegama kojima vjerujete može ublažiti osjećaj izoliranosti. Pokušajte biti iskreni i podijeliti ono što vas stvarno muči – često ćemo otkriti da i drugi prolaze kroz slična iskustva.
- Posvetite se razgovoru bez distrakcija i slušajte s interesom.
- Poduzimajte male korake prema povezivanju upuštanjem u nove situacije
- Počnite s jednostavnim interakcijama, poput pozdravljanja susjeda ili razgovora s ljudima u trgovini. Stvorite rutinu u mjestima koja često posjećujete – to može olakšati stvaranje poznanstava.
- Pridružite se grupnim aktivnostima koje vas zanimaju, poput tečajeva, sportskih klubova ili radionica.
- Razmislite o volontiranju. Pomaganje drugima često je izvor osjećaja svrhe i može osnažiti povezanost sa zajednicom.
- Potražite stručnu pomoć
- Ako osjećaj usamljenosti postane težak i dugotrajan, stručnjaci kao što su psiholozi i psihoterapeuti mogu pomoći u procesu suočavanja s tim izazovima. Stručna pomoć može vam pomoći da prepoznate uzroke usamljenosti i razvijete strategije za izgradnju zdravih socijalnih odnosa.
Usamljenost može biti poticaj za dublje razumijevanje vlastitih potreba i izgradnju kvalitetnijih odnosa – i sa sobom i s drugima. Posvećivanjem pažnje vlastitom mentalnom zdravlju i otvaranjem prema novim iskustvima možete postepeno stvoriti osjećaj povezanosti i pripadanja. Ako osjetite da vam je potrebna dodatna podrška, ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnjaka – malim koracima i pravom podrškom moguće je prevladati osjećaj izoliranosti i izgraditi ispunjenije odnose, a put prema napretku često počinje razgovorom.
