Iako se predblagdansko razdoblje nerijetko opisuje kao najljepše doba godine, dolazak hladnijeg vremena može izazvati i neugodne emocije jer tijekom jeseni i zime dani postaju sve kraći, mračniji i hladniji. Varijacije raspoloženja tijekom godišnjih doba očekivane su – prirodno je da smo ljeti često budniji i aktivniji, dok se tijekom zimskog razdoblja osjećamo „usporenije“ i snižena raspoloženja. Takav je zimski blues najčešće kratkotrajan i prolazan, no za neke osobe pad u raspoloženju može biti izraženiji i utjecati na funkcioniranje do te mjere da se može govoriti o psihičkom poremećaju¹.
Kada sniženo raspoloženje ipak prelazi granice uobičajenih sezonskih varijacija, može se raditi o sezonskom afektivnom poremećaju (engl. seasonal affective disorder, SAD). Ovaj je poremećaj prvenstveno praćen smetnjama karakterističnima za depresiju, zbog čega se o njemu može govoriti i kao o podtipu depresije koji pokazuje sezonski obrazac, tj. javlja se uvijek u isto doba godine². Ponekad se zato naziva i sezonskom depresijom. SAD je obilježen sniženim raspoloženjem, gubitkom interesa za svakodnevne aktivnosti, narušenom koncentracijom te manjkom energije pa čak i ekstremnim umorom. Javljaju se i promjene u obrascima spavanja poput nesanice ili pak neuobičajeno velike potrebe za snom, što je jedan od najraširenijih simptoma, kao i promjene apetita u vidu pretjerivanja u jelu (osobito s ugljikohidratima), a nešto se rjeđe javlja gladovanje odnosno izbjegavanje obroka. U pravilu, prvi se simptomi SAD-a javljaju sredinom rujna, postepeno se pogoršavaju tijekom razdoblja između prosinca i veljače³, a povlače se s dolaskom proljeća.
Sezonski afektivni poremećaj prvi je opisao američki psihijatar Norman Rosenthal 1984. godine. On je između ostalog uočio i kako učestalost ovog poremećaja varira ovisno o tome u kojem se dijelu svijeta nalazimo, odnosno o našoj udaljenosti od ekvatora². Procjenjuje se kako otprilike tri posto opće populacije ima ovaj poremećaj, no taj je postotak u sjevernim dijelovima svijeta, udaljenijima od ekvatora, i viši – primjerice, u sjevernijim dijelovima američkog kontinenta doseže i deset posto¹. SAD se može javiti kod ljudi svih dobi, uključujući i djecu, a u pravilu se javlja između 18. i 30. godine života. Žene u usporedbi s muškarcima imaju trostruko veću vjerojatnost za razvoj ovog poremećaja.
Nije u potpunosti razjašnjeno što uzrokuje sezonski afektivni poremećaj, ali prevladavajuća teorija ističe važnost manjka dnevne svjetlosti. U prilog ovoj teoriji ide veća pojavnost SAD-a u dijelovima svijeta koji su u manjoj mjeri izloženi sunčevu svjetlu. Svjetlost snažno utječe na cirkadijurni ritam – niz fizioloških, psiholoških i ponašajnih promjena koje prate 24-satni ciklus, a reguliraju pospanost, osjećaj gladi i druge fiziološke procese. Cirkadijurni je ritam (većinom) usklađen s izmjenom dana i noći u okolišu, pa tako količina svjetlosti u okolini utječe na različite tjelesne procese, uključujući proizvodnju nekih hormona.4 Ponajprije je riječ o melatoninu, hormonu odgovornom za uredan san, čija je zadaća uspostavljanje ritma između dana i noći.4 Na otpuštanje melatonina utječe i količina vremena koju tijekom dana provodimo na sunčevu svjetlu, zbog čega ono može postati narušeno tijekom onih dana u godini kada dnevne svjetlosti nedostaje4 – vjerojatno vam se dogodilo da tijekom jesenskih i zimskih mjeseci, kada sunce vrlo rano zalazi, ponekad ni sami niste sasvim sigurni koliko je sati ili koje je doba dana. Neka su istraživanja utvrdila da osobe koje imaju SAD pokazuju veće sezonske varijacije u ritmu lučenja melatonina, a nađene su i razlike u djelovanju dopamina, neurotransmitera koji je zaslužan za osjećaj ugode5. Lučenje takozvanog „hormona sreće“ – serotonina – također se smanjuje tijekom zimskih mjeseci5, što govori o mogućoj biološkoj osnovi sezonskog afektivnog poremećaja.
I’ve got that summertime, summertime sadness
S obzirom na klimatske promjene i sve češće temperaturne ekstreme, ali i znanstveno dokazanu sezonsku depresiju, pitanje koje se postavlja više nije utječe li vrijeme na naše raspoloženje, zdravlje i dobrobit, već na koji način. Uostalom, jesu li promjene koje se javljaju u ovim područjima doista svojstvene samo jednom razdoblju godine?
U jednom je istraživanju ustanovljeno kako su ugodnije vremenske prilike ispunjene većim brojem sunčanih sati i stabilnim atmosferskim tlakom povezane s boljim raspoloženjem, pamćenjem i koncentracijom, ali i fleksibilnijim načinom razmišljanja6. No ova je povezanost ustanovljena isključivo tijekom proljeća – koje se stoga nameće kao najpovoljnije razdoblje u godini – te nije uočena tijekom preostala tri godišnja doba. Naprotiv, ekstremne ljetne vrućine bile su povezane s padom u raspoloženju. Uzevši to u obzir, nije iznenađujuće da se kod 10 % osoba koje pate od sezonskog afektivnog poremećaja simptomi javljaju ljeti. Riječ je o rjeđoj (i manje proučavanoj) varijanti ovog poremećaja u kojoj ulogu igraju ekstremne vrućine i vlaga, a kao simptomi se javljaju razdražljivost, iritabilnost i nemir6.
Postojanje ljetne inačice sezonskog afektivnog poremećaja7 donekle se kosi s (još uvijek velikim dijelom ustaljenim) kriterijima koji moraju biti zadovoljeni kako bi se mogla postaviti dijagnoza – odnosno, s kriterijem da do pogoršanja psihičkog stanja dolazi u zimskim mjesecima, uz poboljšanje s dolaskom toplijih i svjetlijih dana. Danas se u dijagnostici više usmjerava na to da nastup simptoma odgovara izmjeni godišnjih doba te da se takav obrazac ponavlja barem dvije godine zaredom¹.
Kako si pomoći?
Jedan od načina ublažavanja simptoma sezonskog afektivnog poremećaja je briga o sebi i održavanje zdravih navika. Uravnotežena prehrana i tjelesna aktivnost dokazano pozitivno utječu na raspoloženje, a nužno je i održavati urednu higijenu spavanja, koliko god je to moguće. Preporuča se odlaziti na spavanje i buditi se u otprilike isto vrijeme svaki dan, a u dogovoru s liječnikom moguće je uvesti i dodatke prehrani koji mogu pomoći s regulacijom spavanja.
U tretmanu ovog poremećaja, osim psihoterapije i farmakoterapije na koje vrlo dobro reagira8, učinkovita je i terapija svjetlom. Rosenthal je tijekom svojih istraživanja ustanovio kako upotreba posebnih svjetlosnih uređaja, danas naširoko primjenjivanih u terapijske svrhe, ali i dostupnih za kućnu uporabu, učinkovito ublažava smetnje povezane sa sezonskim afektivnim poremećajem¹. Ideja iza korištenja svjetlosti je povećanje broja svijetlih sati u danu, što pomaže u stabilizaciji cirkadijurnog ritma. Preporuča se i što češće boraviti na otvorenom kako bi se iskoristili jesenski i zimski sunčani dani i/ili sati8.
Teškoće koje se javljaju uslijed sezonske depresije nerijetko se zanemaruju i umanjuju, dijelom zbog mišljenja kako je to nešto što se u nekoj mjeri događa svima te će kroz koji mjesec „proći samo od sebe“. Zbog tih se karakteristika na ovu podvrstu depresije ponekad gleda kao na uobičajeno, prolazno stanje s kojim se svi susreću te ga stoga nije potrebno, a niti moguće liječiti. Za kraj zato ističemo da je svaki razlog dovoljno bitan kako biste potražili podršku ako za time osjećate potrebu – stručnjaci su tu da bi vas saslušali i pomogli vam da si pomognete.
Za kako si? napisala Lara Petković, mag. psych.
Literatura
¹ Medline Plus. (bez datuma). Seasonal affective disorder. https://medlineplus.gov/genetics/condition/seasonal-affective-disorder/#frequency
² Rosenthal, N. E., Sack, D. A., Gillin, J. C., Lewy, A. J., Goodwin, F. K., Davenport, Y., Mueller, P. S., Newsome, D. A. i Wehr, T. A. (1984). Seasonal affective disorder. A description of the syndrome and preliminary findings with light therapy. Archives of general psychiatry, 41(1), 72–80.
³ Desan, P. (bez datuma). Winter Depression Research Clinic. Yale School of Medicine. https://medicine.yale.edu/psychiatry/research/programs/clinical_people/winter/
4 Rosenthal, N. E., Sack, D. A., Jacobsen, F. M., James, S. P., Parry, B. L., Arendt, J., Tamarkin, L. i Wehr, T. A. (1986). Melatonin in seasonal affective disorder and phototherapy. Journal of Neural Transmission Supplementum, 21, 257–267.
5 Levitan, R. D. (2007). The chronobiology and neurobiology of winter seasonal affective disorder. Dialogues in Clinical Neuroscience, 9(3), 315–324.
6 Keller, M. C., Fredrickson, B. L., Ybarra, O., Côté, S., Johnson, K., Mikels, J., Conway, A. i Wager, T. (2005). A Warm Heart and a Clear Head: The Contingent Effects of Weather on Mood and Cognition. Psychological Science, 16(9), 724–731.
7 Rosen, L. N., Targum, S. D., Terman, M., Bryant, M. J., Hoffman, H., Kasper, S. F., Hamovit, J. R., Docherty, J. P., Welch, B. i Rosenthal, N. E. (1990). Prevalence of seasonal affective disorder at four latitudes. Psychiatry Research, 31(2), 131–144.
8 Američka psihijatrijska asocijacija. (listopad 2020.). Seasonal Affective Disorder (SAD). https://www.psychiatry.org/patients-families/seasonal-affective-disorder
