„Opraštanje nije nešto što činiš za nekoga drugoga. To je nešto što činiš za sebe.“ – Jodi Picoult
Uz molim i hvala, oprosti je bila jedna od prvih riječi koje su nas roditelji (i Šegrt Hlapić!) naučili koristiti te nam time od malih nogu usadili važnost traženja i prihvaćanja oprosta u međusobnim odnosima. Opraštati znači svojevoljno uložiti trud u mijenjanje vlastitog odnosa prema osobi i situaciji koja nas je povrijedila kako bismo mogli odbaciti ljutnju, ogorčenost i druge neugodne emocije koje se mogu javiti kada se iz bilo kojeg razloga osjećamo povrijeđeno¹. Osim pružiti nekome oprost, važno ga je i od druge osobe tražiti kada znamo da smo pogriješili te je na neki način povrijedili. Razlikujemo dvije vrste oprosta²:
- Oprost temeljen na odluci (engl. decisional forgiveness) uključuje želju i trud da prema osobi koja nas je povrijedila ne pokazujemo osjećaje ljutnje, ne osvećujemo se ili na bilo koji drugi način pokazujemo neprijateljski stav prema njoj.
- Emocionalni oprost (engl. emotional forgiveness) uključuje stvarno napuštanje neugodnih emocija prema drugoj osobi i njihovu zamjenu ponašanjima i mislima koje na nas pozitivno djeluju.
Ponekad donesemo odluku o tome kako želimo osobi oprostiti i doista joj kažemo Opraštam ti, no i dalje joj zamjeramo za ono što je učinila. To je sasvim prirodno jer čak i kad prepoznamo da bi nam opraštanje moglo donijeti mir ili drugu dobrobit, ne možemo kontrolirati svoje osjećaje i samo odlučiti da sad više nismo ljuti ili povrijeđeni. Međutim, emocionalni je oprost onaj koji ima pozitivan utjecaj na psihičko i tjelesno zdravlje. Zato je važno omogućiti si da doista doživimo emocionalni oprost. U tome nam može pomoći sljedeće:
- Prepoznavanje i prihvaćanje vlastitih osjećaja. Kako bismo bili spremni poduzeti korake opraštanja drugima (ali i sebi), važno je prvo prepoznati osjećaje koji nam se javljaju i dopustiti si da oni dođu, djeluju u nama te polako i prođu.
- Dijeljenje svojih osjećaja. Svakim danom i novim iskustvom ili znanjem svi se mi mijenjamo, zbog čega je važno osobi koja nas je povrijedila ukazati na ponašanja koja su tome pridonijela, ali i imati na umu da ta osoba možda nije znala kako drugačije postupiti i da će joj iskustvo pomoći u promjeni ponašanja. Drugim riječima, važno je pokušati imati razumijevanja da nas osoba možda nije namjeravala povrijediti i ukazati joj na propust bez grubih riječi i poticanja svađe.
Nažalost, u životu će možda postojati trenuci u kojima nam druga osoba nanese veliku bol za koju se ne kaje i koju je možda i namjerno prouzročila. U takvim slučajevima ne moramo osjećati pritisak oprostiti joj niti je oprost nešto što nam mora doći automatski ili prirodno, ali poželjno je pokušati raditi na tome radi vlastitog mira, kako bismo si olakšali oporavak time što ćemo se riješiti zamjeranja i drugih teških osjećaja. Opraštanje ne mora uključivati opravdavanje nečijeg ponašanja – moguće je željeti se osloboditi neugodnih emocija koje osjećamo prema nekome kako bismo pomogli samima sebi i omogućili si da proradimo neugodno iskustvo, a istovremeno ne podržavati ni razumjeti to što je osoba učinila.
- Prihvaćanje da prošlost ne možemo promijeniti. Ono što se dogodilo u prošlosti ondje ostaje te nema ponašanja, količine ljutnje ili tuge kojima vrijeme možemo vratiti. Stvari koje su nam se dogodile i patnju koju nam je netko prouzročio ne moramo na silu pokušati zaboraviti ili se praviti da nije bilo tako, ali kada se uhvatimo u situaciji da iznova i iznova razmišljamo o nanesenoj šteti i osjetimo da se u nama nakuplja ljutnja, korisno je pokušati zaustaviti taj ciklus i podsjetiti se kako time nećemo promijeniti drugu osobu, ali ćemo sebi pokvariti dan i oduzeti si mogućnost za proživljavanje lijepih trenutaka. Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo uložiti trud u to da si sadašnjost i budućnost ne kvarimo pretjeranim razmišljanjem o njoj, u čemu nam mogu pomoći tehnike koje koristimo pri zaustavljanju ruminacije. Pokazalo se kako ruminiranje otežava proces opraštanja³, stoga ga je bitno zaustaviti jednom kada krene. Isto tako, na gotovo svaku situaciju može se gledati kao na lekciju pa tako možemo odlučiti da ubuduće nećemo dopustiti osobi da se ponaša prema nama kao neka osoba koja nas je povrijedila, čime ćemo ranije prepoznati znakove takvog ponašanja i na neki ih način spriječiti.
Kako oprostiti samome sebi?
Oprostiti samome sebi ponekad je i teže nego oprostiti drugima. Često smo sami sebi najveći neprijatelji zbog toga što imamo potpunu kontrolu nad vlastitim ponašanjem, što može potaknuti misli o tome kako smo trebali ili morali znati bolje, postupiti drugačije ili predvidjeti neki ishod. Za ljude je karakteristično da vlastite mane i pogreške vide većima nego što zapravo jesu; vlastite vrline zanemarujemo, a podršku sami sebi pružamo teže i rjeđe nego drugima. Uz to, u život nam se može uplesti i perfekcionizam koji nam ne dopušta da nenamjerno kažemo krivu stvar, brzopleto donesemo odluku ili na bilo koji drugi način pogriješimo, što je uobičajeni dio života. Oprostiti samome sebi ne znači ignorirati vlastite propuste, već ih prihvatiti kao dio prošlosti, preuzeti odgovornost za njih i razmisliti što iz prijašnjih iskustava možemo naučiti. U tome vam može pomoći samosuosjećanje.
Kao i kod opraštanja drugima, trebamo prepoznati i prihvatiti, a ne odbacivati emocije koje nam se javljaju. Uz to, potrebno je razmisliti što iz nekog iskustva možemo naučiti, kako u budućnosti nešto učiniti drukčije i što u ovome trenutku možemo napraviti kako bismo ispravili pogrešku. Primjerice, ako osjećamo krivnju zbog toga što smo burno reagirali u komunikaciji s drugom osobom i na taj način je rastužili, možemo si reći Vrijeme ne mogu vratiti, ali mogu zapamtiti kako se sada osjećam i iz ovoga naučiti da bih se trebao/la maknuti iz neke situacije i razgovarati kada se smirim kako bih izbjegao/la ovakav ishod. Najbolje što iz te situacije možemo izvući je vrijedna lekcija za budućnost, a možda će nam biti lakše oprostiti si ako shvatimo kako prije nismo imali ovo iskustvo na temelju kojeg bismo znali kako bolje postupiti, ali sada smo ga stekli i pomoći će nam u budućnosti. Ako nam je teško oprostiti si zbog onoga što smo učinili nekome drugome, tada je važno iskazati toj osobi da smo svjesni kako smo je povrijedili, da se kajemo zbog toga i pitati je možemo li nešto napraviti kako bismo se iskupili. Ponovno, prošlost ne možemo mijenjati, ali saznanje da shvaćamo što smo krivo učinili može drugoj osobi puno pomoći u smanjenju neugodnih emocija.
U situacijama kada se trebamo utješiti korisno je zapitati se: Što bih rekao/la osobi koju volim da se nalazi u mojoj situaciji? Pokušamo li odgovoriti na ovo pitanje, vjerojatno ćemo primijetiti kako nam riječi podrške puno lakše dolaze na pamet nego kada se radi o nama samima. Stoga, ako vam je teško pronaći riječi utjehe za vlastite postupke, zamislite da se nasuprot vas nalazi bliska osoba (npr. najbolji prijatelj) koja se nalazi u istoj situaciji, zapišite na papir ono što biste mu/joj rekli i to pročitajte sami sebi.
Važno je poticati međusobno opraštanje, a to može krenuti upravo od nas samih. Ulaganjem truda u razvoj empatije te u opraštanje sebi i onima oko nas pokazujemo koliko pozitivnih stvari u odnosu mogu donijeti podrška i suosjećanje, naspram ljutnje i zamjeranja. Opraštanje sebi i drugima ima pozitivne posljedice na naše psihičko zdravlje4,5, kao što je smanjena razina negativnih reakcija (npr. samoosude) na vlastite pogreške iz prošlosti te mogućnost da opraštanjem ublažimo nepoželjne posljedice koje nam stres može prouzročiti. Ljutnju i gorčinu koju osjećamo prema osobi koja nam je nešto skrivila možemo zamisliti kao teret koji nosimo sa sobom. Taj nam teret ne omogućuje da promijenimo prošlost ili osobu koja nas je povrijedila, ali nas sputava u uživanju u svakodnevnom životu i interakciji s drugima. Opraštanje je način na koji tu težinu možemo otpustiti i tako se lakše kretati kroz život, zbog čega je to uistinu nešto što činimo za sebe, a ne (samo) za nekoga drugoga.
Za kako si? napisala Matea Gugo, univ. bacc. psych.
Literatura
¹ American Psychological Association. (n. d.). Forgiveness. U APA Dictionary of Psychology. Preuzeto 25. lipnja 2023. s https://dictionary.apa.org/forgiveness
² Worthington, E. L., Witvliet, C. V. O., Pietrini, P. i Miller, A. J. (2007). Forgiveness, health, and well-being: A review of evidence for emotional versus decisional forgiveness, dispositional forgivingness, and reduced unforgiveness. Journal of Behavioral Medicine, 30, 291–302.
³ McCullough, M. E., Bellah, C. G., Kilpatrick, S. D. i Johnson, J. L. (2001). Vengefulness: Relationships with forgiveness, rumination, well-being, and the Big Five. Personality and Social Psychology Bulletin, 27(5), 601–610.
4 Peterson, S. J., Van Tongeren, D. R., Womack, S. D., Hook, J. N., Davis, D. E. i Griffin, B. J. (2017). The benefits of self-forgiveness on mental health: Evidence from correlational and experimental research. The Journal of Positive Psychology, 12(2), 159–168.
5 Toussaint, L., Shields, G. S., Dorn, G. i Slavich, G. M. (2016). Effects of lifetime stress exposure on mental and physical health in young adulthood: How stress degrades and forgiveness protects health. Journal of Health Psychology, 21(6), 1004–1014.
