Zamislite da primijetite kako vas počinje boljeti grlo ili osjetite snažniju glavobolju. Reakcija na takvu pojavu mogla bi poći u barem dva smjera – mogli biste pomisliti da se javljaju prehlada ili gripa, koje ćete kao i svaki put do sada uspješno preboljeti, no mogli biste i početi vjerovati kako su spomenuti simptomi znakovi nekog ozbiljnijeg zdravstvenog stanja. Nakon posjeta liječniku koji je procijenio kako nemate razloga za brigu, ona se ipak nakon nekoliko dana ponovno pojavljuje, primjećujete sve više suptilnih simptoma u tijelu te strah počinje biti prevladavajuća emocija koje se ne možete riješiti. U slučaju spomenute glavobolje, mogle bi vas početi okupirati misli o tome kako je to možda ili sigurno znak da razvijate tumor na mozgu koji doktor nije primijetio. Ako prepoznajete sebe ili nekoga bližnjega u ovom opisu, postoji mogućnost da se radi o zdravstvenoj anksioznosti.
Prije no što se upoznamo s oblicima zdravstvene anksioznosti, važno je naglasiti da je briga o zdravlju dio života i da je prirodno zabrinuti se ako primijetimo promjene koje se prije nisu pojavljivale ili neke neobične simptome kojima ne pronalazimo uzrok. Važno je brinuti o zdravlju i s liječnikom se posavjetovati o bilo kakvoj sumnji vezanoj za razvoj neke bolesti ili poremećaja – ako za to postoji realan rizik. No isto je tako bitno prepoznati kada se takva sumnja i za nju vezana tjeskoba počnu prečesto javljati, okupirati nam misli i utjecati na naše svakodnevno funkcioniranje unatoč informacijama kako ne postoji temelj za brigu.
Ako osoba doživljava brigu o oboljenju bez prisustva simptoma tog oboljenja ili s blagim simptomima, moguće je da se radi o anksioznom poremećaju zbog bolesti. On uključuje stalnu brigu o tome da osoba već ima neku nedijagnosticiranu bolest ili da će od nje oboljeti, a ta zabrinutost traje dulje vrijeme (više od šest mjeseci) te je prisutna i nakon potvrde stručnih osoba da za nju ne postoji razlog. Ponašanja karakteristična za anksiozni poremećaj zbog bolesti uključuju stalnu provjeru vlastitog zdravstvenog stanja (primjerice, razmišljanje o tome jesu li osjeti koji se javljaju simptomi bolesti, česti odlasci kod liječnika kako bismo dobili umirenje da ne bolujemo od opasne bolesti, ili pak pretraživanje interneta s istom svrhom) ili izbjegavajuća ponašanja, gdje se osoba ne želi suočiti sa strahom te izbjegava posjet zdravstvenom stručnjaku.
Pretjerane brige o zdravlju mogu se javiti i uz stvarnu prisutnost simptoma koji ukazuju na neku bolest, što se onda naziva poremećajem sa somatskim (tjelesnim) simptomima. Ovo stanje karakteriziraju neprestane misli o ozbiljnosti tjelesnih simptoma koje osoba doživljava te povišena tjeskoba izazvana tim mislima, ponovno u trajanju od barem šest mjeseci. Osobe koje imaju ovaj poremećaj posvećuju mnogo vremena brigama vezanima uz zdravlje, a te su brige izražajnije i više narušavaju svakodnevno funkcioniranje nego kod drugih osoba koje doživljavaju iste tjelesne simptome ili stanja, ali nemaju ovaj poremećaj. Drugim riječima, prirodno je brinuti o simptomima koje doživljavamo – ta se briga „proziva“ poremećajem samo ako prelazi granicu uobičajenog. Zajednička karakteristika ovog i prethodno spomenutog poremećaja je visoka razina zabrinutosti koje se osoba ne može riješiti i koja se javlja kroz dulje razdoblje, a razlikuju se po tome jesu li doista prisutni (značajniji) tjelesni simptomi koji su uzrok tih briga.²
Čitajući o ova dva poremećaja, možda ste pomislili na hipohondriju i kako je to pojam na koji ste navikli kad se govori o gore opisanim stanjima. U tom slučaju niste bili u krivu – naziv hipohondrija uistinu se nekoć koristio za opis ovih dvaju poremećaja², no on se u stručnoj literaturi više ne koristi. Djelomični razlog tome je negativna konotacija koja se vezala uz pojam hipohondrije³, ali promjena u nazivlju primarno je potaknuta uočavanjem različitosti među pacijentima te potrebom da se učini razlika između anksioznog poremećaja zbog bolesti i poremećaja sa somatskim simptomima.¹
Kada se u brige uplete internet
Ako su vam misli ikada zbog pojave nekih neobičnih simptoma krenule u smjeru (pretjerane) brige za zdravlje, možda ste imali potrebu da odmah saznate što se događa u vašem tijelu i možda ste zbog toga brzo pribjegli najdostupnijem izvoru informacija – internetu. Ova je pojava postala toliko česta da je dobila i svoj naziv: kiberohondrija, a o njoj smo već pisali na samom početku pandemije. Kiberohondrija uključuje povećanu anksioznost vezanu za zdravlje koja je rezultat čestog i pretjeranog internetskog pretraživanja o zdravstvenim stanjima u koje se inicijalno upuštamo kako bismo smirili brige, a koje na kraju rezultira dodatnim povećanjem tjeskobe i uznemirenosti.
Cilj tekstova koje možemo pronaći na internetu često je dati što širu sliku o nekoj temi i pružiti čitatelju što više informacija. U slučaju tekstova koji su vezani za objašnjenje nekih simptoma, autoru je često cilj nabrojati sva ili većinu stanja koja im mogu biti uzrok. To znači da se sve navedene bolesti i poremećaji na koje neki simptom može ukazivati ne javljaju u jednakoj mjeri te da su neki mnogo rjeđi od drugih. U slučaju prije spomenute glavobolje, mnogo je veća vjerojatnost da je ona uzrokovana umorom, stresom ili dehidracijom nego nekom vrstom karcinoma. Važno je prisjetiti se i činjenice da niti jednu bolest nije moguće dijagnosticirati na temelju samo jednog simptoma i bez uzimanja u obzir cjelokupnog zdravstvenog stanja osobe, što može učiniti samo stručna osoba, odnosno liječnik. Ako se nađete u situaciji da sve dublje i dublje „kopate“ po internetu tražeći informacije o svojim simptomima te osjećate povećanu razinu tjeskobe i neugodnih emocija zbog toga, pokušajte se zaokupiti nekom drugom aktivnosti. Razmislite o stvarima koje vam inače omogućuju da se u njih udubite i zaboravite na okolinu, a ako ne možete to učiniti obratite se nekome od bližnjih za podršku (primjerice, razgovorom o nečemu što će djelovati umirujuće ili zajedničkim sudjelovanjem u nekoj aktivnosti koja će služiti za odvraćanje pažnje).
Što učiniti ako primjećujem povećanu brigu oko zdravlja kod sebe ili bližnjih?
Istraživanja pokazuju da se poremećaji opisani u ovom članku pojavljuju rijetko u odnosu na druge anksiozne poremećaje poput paničnog poremećaja ili socijalne anksioznosti. Udio osoba koje doživljavaju dugotrajnu brigu vezanu uz zdravlje u istraživanjima se kreće ispod 10%4,5, a zbog toga što takva briga predstavlja jedan oblik kroničnog stresa, ona može narušiti svakodnevno funkcioniranje te je često potrebno poduzeti korake kako bi se smanjila. Za početak se možete prisjetiti da stalno prolaženje kroz moguće scenarije rijetko dovodi do rješenja, a često rezultira pojavom još veće tjeskobe jer se ona pojačava što više razmišljamo o predmetu brige. Ovo saznanje neće vas u potpunosti osloboditi anksioznosti, no može biti dobar prvi korak u smanjivanju njenog intenziteta. Sljedeći korak može biti primjena različitih tehnika za smanjivanje tjeskobe (one spomenute u članku o ruminaciji jednako su primjenjive i na zdravstvenu anksioznost). Prirodno je da se zdravstvena anksioznost pojača za vrijeme stresnijih životnih trenutaka ili u razdobljima kada smo više izloženi informacijama o nekim zdravstvenim stanjima (primjerice, nakon što smo se mi sami ili netko u našoj blizini susreli s nekom bolesti). Pokušajte prepoznati javlja li se povećana anksioznost zbog okolinskih čimbenika ili zbog stvarnih zdravstvenih problema i prisjetite se da brigu o zdravlju smatramo problematičnom onda kada je neopravdana, odnosno kada se javlja unatoč saznanjima i dokazima da podloge za nju nema.
Ponekad je intenzitet briga toliki da se ne uspijevamo s njima sami izboriti. U tom slučaju mnogim je ljudima korisna stručna pomoć poput psihoterapije, u sklopu koje dobivaju podršku u ispravljanju i preoblikovanju nekih pretpostavki i vjerovanja te u mijenjanju obrazaca ponašanja. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja, za zdravstvenu anksioznost preporučuje se kognitivno-bihevioralna terapija.¹ Važan je i dobar odnos s liječnikom obiteljske medicine koji će biti upoznat s brigama s kojima se pacijent nosi, ali istovremeno ozbiljno pristupati njegovom zdravlju u slučaju stvarne pojave neke bolesti ili potrebe za dodatnim pretragama. Briga o zdravlju neophodan je dio života, ali bitno je prepoznati kada ona postane pretjerana te počne negativno utjecati na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Za kraj, nije neobično da nam se javlja anksioznost oko zdravlja – ono nam je iznimno bitno kako bismo funkcionirali i obavljali svakodnevne zadatke – ali nikada ne postoji stopostotna sigurnost da smo u potpunosti zdravi. Sjetite se one izreke da bi svatko od nas kod sebe sigurno pronašao neko zdravstveno stanje ili poremećaj, samo ako bi dovoljno dugo tražio (odnosno, posjećivao doktore). Važno je odrediti razumne granice oko brige za zdravlje: jednodnevna glavobolja koja prolazi nakon što popijemo analgetik vjerojatno nije razlog za zabrinutost, no glavobolja koja traje danima i uzrokuje nam mučninu vjerojatno zahtijeva posjet liječniku. Ljudi sa zdravstvenom anksioznosti teško podnose neizvjesnost zbog čega na prvi znak simptoma odmah posumnjaju u najgori mogući scenarij i odlaze liječniku, što može biti jednako štetno kao i druga krajnost, odnosno ljudi koji u potpunosti ignoriraju vlastito stanje i ne odlaze liječniku unatoč simptomima koji bi za većinu drugih ljudi bili zabrinjavajući. Kao u svemu, važno je pronaći zdravu ravnotežu.
Za kako si? napisala Matea Gugo, univ. bacc. psych.
Literatura
¹ Starcevic, V. (2015). Hypochondriasis: treatment options for a diagnostic quagmire. Australasian Psychiatry, 23, 369–373.
² Bailer, J., Kerstner, T., Witthöft, M., Diener, C., Mier, D. i Rist, F. (2016). Health anxiety and hypochondriasis in the light of DSM-5. Anxiety, stress, and coping, 29(2), 219–239.
³ American Psychological Association (bez datuma). Hypochondriasis. U APA Dictionary of Psychology. Preuzeto 30. ožujka 2023. s https://dictionary.apa.org/hypochondriasis
4 Martin, A. i Jacobi, F. (2006). Features of hypochondriasis and illness worry in the general population in Germany. Psychosomatic Medicine, 68(5), 770–777.
5 Looper, K. J. i Kirmayer, L. J. (2001). Hypochondriacal concerns in a community population. Psychological Medicine, 31(4), 577–584.
