Dugo je već prepoznata iznimna važnost ljudske potrebe za povezanošću, odnosno za uspostavljanjem bliskih i emotivnih odnosa s drugima, o čemu je bilo riječi i u jednom od naših prijašnjih članaka. Samim time, mnogo se puta dosad pokušao naći odgovor na pitanje što je ljubav. Jer, ljubav ima tisuću lica i ponekad ju je teško prepoznati, izraziti, ali i razumjeti. No ona je upravo to što većina nas želi – voljeti i biti voljen(a). Pokazalo se kako zadovoljavajuća intimna veza i brak, osim što doprinose našoj dobrobiti i zadovoljstvu životom, predstavljaju i jedan od ključnih životnih ciljeva mladih muškaraca i žena.¹ Stoga ne čudi kako teorije o „najvažnijoj stvari na svijetu“ – ljubavi – privlače veliku pažnju. A u posljednje je vrijeme veliku pozornost privukao upravo koncept jezika ljubavi, čiji je autor Gary Chapman, antropolog i terapeut s dugogodišnjim iskustvom rada s parovima.²

Priča je vrlo jednostavna te se temelji na nečemu što je nekima možda i očito – svatko od nas ljubav iskazuje i doživljava na drugačiji način. Upravo se ti načini poistovjećuju s nama svojstvenim jezikom ljubavi koji određuje kako volimo davati, ali i primati ljubav. Smatra se kako postoji pet karakterističnih, univerzalnih jezika ljubavi, a to su riječi potvrde (komplimenti), kvalitetno zajedničko vrijeme, primanje darova, tjelesni dodir i iskazi uslužnosti (dobra djela).² A iako je svakoj osobi svaki od ovih jezika poznat, samo u nešto većoj ili manjoj mjeri u odnosu na ostale, u pravilu je svatko od nas skloniji „razgovoru“ na jednom od njih koji se smatra našim dominantnim jezikom ljubavi.² I tu zapravo nastaje svojevrsni problem.

S obzirom na to da nam je jedan od jezika izrazito prirodan, intuitivno i očekujemo da nama bliske osobe ljubav doživljavaju i pokazuju na isti način.² No, ono što je nama prirodno i intuitivno ne mora vrijediti i za drugu osobu. Razlike u tome kako doživljavamo ljubav često dovode do toga da pogrešno shvaćamo i odgovaramo na partnerove potrebe i želje – mi „govorimo“ svojim jezikom ljubavi kako bismo pokazali koliko nam je stalo, no partner nas jednostavno ne „čuje“. Zbog tog se nesporazuma druga strana može osjećati zapostavljeno, čak i nedovoljno voljeno, iako nam to nipošto nije bila namjera. Stoga je važno razumjeti način na koji nama bliske osobe najradije i najlakše primaju i daju ljubav te naučiti kako se tome prilagoditi.

 

Kako odgovoriti na partnerov primarni jezik ljubavi?

Svatko od nas sposoban je razumjeti i prepoznati svih pet jezika ljubavi, no često smo najviše skloni jednome ili nekoliko njih, dok nam drugi ne dolaze jednako prirodno. Način na koji bismo najradije izražavali svoje osjećaje, odnosno primali i davali ljubav, možemo smatrati svojim primarnim jezikom ljubavi. Svaki od jezika ljubavi ima svoje prepoznatljive karakteristike:

• Riječi potvrde. Ovaj jezik ljubavi naglašava pohvale, lijepe riječi, komplimente i ohrabrenja, bilo pisane bilo izrečene. Jednostavnim porukama poput Volim te, Cijenim sve što činiš za mene, Uljepšao/la si mi dan partneru dajemo do znanja da nam je stalo. Pritom je važno imati na umu kako su nepažljivi izbor riječi i negativni komentari nešto što osobe koje „govore“ ovim jezikom posebice uzimaju k srcu.
• Kvalitetno zajedničko vrijeme. Zajedničke aktivnosti kao što su šetnje, odlazak u kino, izleti i putovanja, različita nova iskustva – mnogo je načina na koje se možete posvetiti partneru. Tijekom zajedničkog druženja najvažnije je da ste mu u potpunosti posvećeni, da razgovarate i aktivno slušate, i da ste zaista „prisutni“ u zajedničkim trenucima, bez distrakcija poput mobitela.³
• Primanje darova. Darovima i malim znakovima pažnje partneru dajemo do znanja da nam je važan. Pritom osobe koje „pričaju“ ovim jezikom najviše pažnje pridaju samom trudu i promišljenosti koja je u pozadini. Odabirom pravog poklona pokazujemo partneru da ga razumijemo i dobro poznajemo, te najvažnije – da ga slušamo. Dar ne mora biti velik ili skup – važna je namjera. Pokloni dodatno osnažuju naše odnose, a i čine nas sretnijima, neovisno o tome dajemo li poklon ili ga primamo.
• Tjelesni dodir. Osobe koje najbolje „čuju“ jezik dodira osjećaju snažnu potrebu za tjelesnom bliskošću te neverbalno izražavaju ljubav i privrženost. Povezanost ostvaruju kroz česte dodire, zagrljaje, držanje za ruke, poljupce. I sama pomisao na zagrljaj kada ga možda nismo u mogućnosti dati (a do koje se lako može doći porukom u kojoj partneru govorite kako vam nedostaje te biste ga rado zagrlili, pa čak i slanjem prikladnog emotikona), potiče mozak na proizvodnju istih opuštajućih kemijskih spojeva (endorfina) koji bi se otpuštali tijekom stvarnog zagrljaja i dovodi do smanjenja stresa.⁴
• Iskazi uslužnosti. Djela, a ne riječi. Ako vaš partner „govori“ ovim jezikom, najviše će cijeniti ako mu pomognete s konkretnim stvarima kao što su svakodnevni zadaci. Važno je da partneru pomažete ne iz obaveze već iz srca, i da se usmjerite na geste koje će na njega ostaviti najveći dojam – primjerice, obavljanje kućanskih poslova koji su drugoj osobi zahtjevni ili ne pretjerano dragi, ili pak rješavanje neke male obaveze koju osoba već dugo odgađa, što će joj pokazati da na nju mislite.

Chapman pritom ističe da se, kada nam bliske osobe pokazuju naklonost na nama svojstvene načine, naši „emocionalni spremnici“ pune.² A baš poput rezervoara automobila, njih je potrebno puniti redovito, i to ispravnim gorivom, kako bismo dobro funkcionirali u svojim odnosima. Zato vas potičemo da promislite o tome u kojem od gornjih opisa najviše prepoznajete sebe, a u kojem svog partnera, kao i da o tome s njim razgovarate. Učenje o tome kako naš partner doživljava ljubav omogućuje nam da se s njime poistovjetimo i suosjećamo te da sagledamo situaciju iz njegova kuta, što nam u konačnici može pomoći da kvalitetnije punimo i svoj i njegov „emocionalni spremnik“.

Ova teorija svoju popularnost uvelike duguje tome što na jednostavan i razumljiv način govori o ljubavi, za koju se teško pronalazi jedinstven odgovor na pitanje što je ona točno i kako se iskazuje odnosno prepoznaje. Teorija na prvi pogled djeluje poprilično logično, a postojanje podjele na pet jezika istraživanja uglavnom i potvrđuju.⁵ Također, otprije je poznato kako su osobe s određenim sličnostima, primjerice u karakteru, crtama ličnosti te načinu na koji komuniciraju i rješavaju sukobe, zadovoljnije vezom u cjelini, ali i njezinim seksualnim aspektom.^6,7 Isto je ustanovljeno i za podudarnost u jezicima ljubavi, što je i očekivano obzirom na središnju premisu teorije – ako partneri pričaju istovjetnim jezikom, lakše će se sporazumjeti.⁸ No, što ako ne pričamo istim jezikom?

 

Izgubljeni u prijevodu

Ponekad se čini kako su parovi koji govore istim jezikom ljubavi više iznimka nego pravilo. Ali, to nipošto ne znači kako takva veza ne može biti uspješna. U tom slučaju, do izražaja dolaze drugi čimbenici koji nam mogu pomoći da ostvarimo i održimo kvalitetan odnos. Važnom se pokazala emocionalna svjesnost, odnosno sposobnost da prepoznamo emocionalno stanje partnera.⁹ Ona nam omogućuje empatično ponašanje koje dovodi do većeg razumijevanja i intimnosti u vezi.⁸ Prisutnost, odnosno vrijeme i pažnja koje posvećujemo partneru, također je veoma važna za vezu.³ Ona uvjetuje koliko će se partner osjećati „viđenim“, čime mu šaljemo poruku koliko nam je važan te da nam je visoko na listi prioriteta. Još jedna značajna karakteristika odnosi se na manjak reaktivnosti i eksplozivnosti tijekom sukoba⁹ – umjesto da za vrijeme svađe „gubite živce“, nastojte ostati pribrani te se prema partneru odnositi s poštovanjem i ne progovarati iz ljutnje ili inata.  Na kraju, bitno je imati suosjećanja i prema sebi; U redu da je ponekad želimo da partner govori našim jezikom, kao i da nam je ponekad teško prilagoditi se njegovom jeziku. U redu je ako nismo uvijek savršeni partneri, jer to uostalom i ne možemo biti. U svojim odnosima neprestano učimo i ne možemo biti nepogrešivi. Briga i ljubaznost prema nama samima doprinose tome da se osjećamo bolje, što nam omogućuje da u konačnici budemo i boljim partnerom.⁹

 

Iz svega navedenoga čini se kako je vrijedno truda naučiti tečno govoriti jezike ljubavi kako bismo se mi sami, ali i ljudi do kojih nam je stalo osjećali voljenima. I prije (razdoblja) pandemijskog socijalnog distanciranja vladala je svojevrsna epidemija usamljenosti koja neupitno narušava kvalitetu naših života.¹⁰ Usamljenost se ne odnosi samo na to da smo fizički sami, već i na izostanak kvalitetnih emocionalnih odnosa koji nas ispunjavaju. Odvajanjem vremena za svladavanje jezika ljubavi i njihova korištenja možemo stvarati, razvijati i ojačati svoju povezanost s ljudima koji nas okružuju te učiniti nešto dobro za njih, ali i za nas same. Posvetite se voljenoj osobi – taj jezik svatko od nas razumije. Jer osim što je važno voljeti, važno je i da voljena osoba to vidi i osjeća.

Ako vas zanima koji je vaš primarni jezik ljubavi, možete ovdje riješiti kviz (na engleskom jeziku). Za dodatna pitanja naš vam je sandučić uvijek otvoren na [email protected].

 

Za kako si? napisala Lara Petković, mag. psych.

 

---

Literatura

¹ Roberts, B. W. i Robins, R. W. (2000). Broad dispositions, broad aspirations: The intersection of personality traits and major life goals. Personality and Social Psychology Bulletin, 26(10), 1284–1296.

² Gary Chapman (2011). The Five Love Languages: The Secret to Love That Lasts. Northfield Publishing.

³ Bowen, C., Yeates, G. i Palmer, S. (2018). Connections, closeness, and intimacy in couples relationships: Theory. U A relational approach to rehabilitation (str. 71–92). Routledge.

⁴ Sumioka, H., Nakae, A., Kanai, R. i Ishiguro, H. (2013). Huggable communication medium decreases cortisol levels. Scientific reports, 3(1), 3034.

⁵ Egbert, N. i Polk, D. (2006). Speaking the language of relational maintenance: A validity test of Chapman’s Five Love Languages. Communication Research Reports, 23(1), 19–26.

⁶ Gonzaga, G. C., Campos, B. i Bradbury, T. (2007). Similarity, convergence, and relationship satisfaction in dating and married couples. Journal of personality and social psychology, 93(1), 34.

⁷ Burleson, B. R., Kunkel, A. W. i Birch, J. D. (1994). Thoughts about talk in romantic relationships: Similarity makes for attraction (and happiness, too). Communication Quarterly, 42(3), 259–273.

⁸ Mostova, O., Stolarski, M. i Matthews, G. (2022). I love the way you love me: Responding to partner’s love language preferences boosts satisfaction in romantic heterosexual couples. PloS one, 17(6), e0269429.

⁹ Seiter, N. S., Lucas-Thompson, R. G., Prince, M. A., Quirk, K. i Coatsworth, J. D. (2022). Mindful partnering: Introducing a theoretical construct and testing psychometric properties of the mindful partnering measure. Journal of couple & relationship therapy, 21(2), 167–186.

¹⁰ Jeste, D. V., Lee, E. E. i Cacioppo, S. (2020). Battling the Modern Behavioral Epidemic of Loneliness: Suggestions for Research and Interventions. JAMA psychiatry, 77(6), 553–554.