„Zauvijek ćemo biti prijatelji, zar ne, Pooh? – upita Praščić.
Još dulje. – odgovori Pooh.“
― A. A. Milne, Medo Winnie zvani Pooh
Jeste li znali da šestomjesečne bebe iskazuju zanimanje za druge bebe i pozitivno reagiraju na njih?¹ Već od najranije dobi motivirani smo uspostaviti kontakt s drugim ljudima i u njemu pronaći ugodu. Dobri socijalni odnosi važan su dio ljudskog funkcioniranja i psihološke dobrobiti, no nije uvijek lako stvoriti i održati prijateljstva – i to moramo naučiti. U ranijem djetinjstvu roditelji osiguravaju kontakt djeteta s drugom djecom njegove dobi i tako potiču razvijanje socijalnih vještina. Kako djeca odrastaju, odgovornost pronalaženja prijatelja i druženja sve više pada na njih same, a vršnjačko okruženje postaje im sve važnije.
Djeca i tinejdžeri većinu svog budnog vremena provode s vršnjacima: što su djeca starija, to više vremena provode s prijateljima bez nadzora odraslih, a interakcija s vršnjacima i okolinom omogućuje im razvoj i učenje². I zaista – istraživanja pokazuju važnost dječjih prijateljstava za razne dugoročne ishode koji uključuju akademski uspjeh i socio-emocionalni razvoj², a neki nalazi spominju i više razine samopoštovanja i kvalitete kasnijih romantičnih odnosa kod djece i mladih koji su imali stabilno, uzajamno prijateljstvo u školskoj dobi³. Nadalje, istraživanja su pokazala da je manjak stabilnih prijateljstava ili doživljavanje odbacivanja od vršnjaka povezano sa smetnjama psihičkog zdravlja, koje uključuju usamljenost, socijalnu anksioznost i depresiju.4 S obzirom na povoljne ishode do kojih dovode, prirodno je da nas zanima što kao roditelji možemo napraviti kako bi naša djeca stvarala kvalitetne bliske odnose. Stoga, krenimo otpočetka…
Faze dječjeg prijateljstva
Dječje ponašanje s vršnjacima ima različite faze koje se mijenjaju kako i sama djeca sazrijevaju, a jedan od najpoznatijih pregleda ponudio je psiholog Robert Selman¹. On tvrdi da je djeci u dobi do 6 godina prijatelj onaj s kim se u tom trenutku igra, a prijateljstvo traje dok traje i igra. Ovakva su prijateljstva bazirana pretežno na okolnostima (npr. tko je u tom trenutku u parku) i dijete ne iskazuje razumijevanje za drugu osobu. S vremenom i kontaktom s drugima djeca dobivaju dodatan uvid i razumijevanje za tuđe potrebe: mogu shvatiti da je nešto pozitivno, ugodno i dobro za napraviti svom prijatelju.
Djeca školske dobi prijateljstvo će promatrati kroz uzajamnost: spremna su na suradnju i dogovor, a prijateljstvo postaje uzajaman odnos kojeg karakteriziraju povjerenje, uvažavanje i pomaganje. Bez obzira na to, sukobi su česti i prirodni pa je važno biti oprezan i znati razlikovati dječje svađe od vršnjačkog nasilja. Dok su dječje svađe najčešće kratkotrajne i prolazne, djeca se međusobno osjećaju ravnopravno te postoji rješenje situacije, vršnjačko nasilje karakterizira nesrazmjer moći, opetovano nasilje ili prijetnja nasiljem te sustavno prisutne neugodne emocije kod jedne strane. Kod dječjih svađa važno je omogućiti djetetu da nauči samo rješavati sukobe – podržite dijete kroz razgovor o tome što se dogodilo, kako se osjeća i kako želi postupiti dalje, ali nastojte ne rješavati sukob umjesto njega.
Kroz kasno djetinjstvo, a posebno adolescenciju, intimnost, bliskost i prihvaćanje postaju sve važnije osobine prijateljskih odnosa, a u adolescenciji mladi pokušavaju balansirati odnose, uzajamnost i bliskost s jedne strane, te razvoj vlastite individualnosti s druge. Ove razlike dobro ilustriraju promjene u svrsi prijateljstva tijekom djetinjstva: rana prijateljstva su tu kako bismo podijelili uživanje u aktivnostima ili stvarima, dok prijateljstva u kasnijoj dobi pružaju način za istraživanje vlastitog identiteta.²
Roditeljska uloga u razvoju prijateljstava5
Roditelji ili skrbnici, odnosno djetetova najbliža zajednica, značajno utječu na dječja prijateljstva: samim odabirom gdje dijete živi, u koji vrtić ide ili s kime se roditelji druže, roditelji čine izbore i o djetetovim ranim socijalnim interakcijama i odnosima: socijalni krug djeteta koji primjerice živi na selu, okružen vršnjacima s kojima je odraslo, i djeteta koje se preselilo u novi kvart u kojem ne poznaje nikoga neće biti isti. Stoga je prije svega važno uzeti u obzir okolnosti u kojima se vaše dijete nalazi i postaviti si pitanja: Gdje moje dijete može steći prijatelje? Kako mu ja pritom mogu pomoći?
Kako bi dijete razvilo svoje socijalne vještine, ključni je korak osiguravanje kontakta s vršnjacima. Dok je djeci dojenačke dobi važno da imaju mogućnost istraživanja okoline i druge djece u sigurnim uvjetima, uz osobu koja je može adekvatno podržati, nešto starijoj djeci roditelji mogu pomoći tako da iniciraju nove kontakte, potiču i podsjećaju djecu na upoznavanje i povezivanje u slučaju da djeca propuste socijalne signale za to ili ako imaju poteškoća s time (npr. Ja sam mama Ivana, a ovo je Lara. Kako se ti zoveš?). Roditelji također mogu organizirati zajednička druženja te tako podržati razvoj prijateljstva ili upisati dijete na izvannastavne aktivnosti za koje je zainteresirano gdje će moći upoznati vršnjake sa sličnim interesima.
Važno je istaknuti da u ranom djetinjstvu kvaliteta i sigurnost odnosa između roditelja i djece mogu pozitivno utjecati i ohrabriti dijete da istražuje daljnje odnose s vršnjacima. U školskoj dobi, kada prijateljstva karakteriziraju uzajamnost i pomaganje, ali i svađe, stabilni obiteljski odnosi pomažu u nošenju s prvim sukobima ili prekidima prijateljstava. Tada je važno djetetu pružiti podržavajuć razgovor i raditi na emocionalnoj regulaciji, što znači pružati mu potporu u nošenju s neugodnim situacijama (tješenjem, ohrabrivanjem ili traženjem rješenja), kao i poticati ga da uživa u ugodnim iskustvima. Roditelji kroz djetinjstvo djeci pružaju savjete, smjernice i podršku vezano za odnose s drugom djecom, a još važnije od toga, svojim primjerom pokazuju modele socijalnih odnosa koje djeca prate te iz kojih stvaraju vlastite odnose. Djeca su sklonija učiti oponašanjem onoga što roditelji čine, a ne slušanjem onoga što kažu da bi trebali činiti.
U adolescenciji često dolazi do sukoba između roditelja i adolescenta jer bi roditelji često htjeli biti uključeni u sve teme koje adolescenta tada muče, a adolescent ima potrebu odvojiti se od roditelja i razviti vlastiti identitet. Prirodno je da adolescent o nekim temama razgovara samo sa svojim prijateljima – dopustite mu to, ali mu dajte priliku da vam se obrati ako osjeti potrebu za time. Adolescenti se nerijetko roditeljima obraćaju kada ne znaju što napraviti i kada im prijatelji ne mogu pomoći. Drugim riječima, vama će se obratiti onda kada pogriješi. Tada je važno pristupiti mu bez vike i dreke, uz razumijevanje i zajednički dogovor o tome kako pristupiti situaciji. Djeca smiju griješiti, a na roditeljima je da im pokažu kako da iz tih grešaka nešto nauče.
Da sumiramo: roditelji svojim životnim odabirima, stabilnim i sigurnim odnosom s djetetom, stvaranjem i održavanjem socijalnih kontakata te educiranjem i modeliranjem socijalnih odnosa svoju djecu svakodnevno uče prijateljstvu.
Što kada dijete ne sklapa prijateljstva lako?
Ne sklapaju svi odrasli prijateljstva na isti način i s jednakom lakoćom, stoga je prirodno i da neka djeca imaju poteškoća s time. Prvi korak u pružanju podrške svom djetetu u socijalnim situacijama jest analiziranje koji dio druženja djetetu predstavlja poteškoću (npr. prilaženje drugoj djeci, upoznavanje i komunikacija ili pak sukobi kroz prijateljstvo).
Manjoj djeci možete pomoći preuzimajući inicijativu, započinjući druženje, poticanjem daljnjih dogovora i igranjem uloga kod kuće, kako biste dijete dodatno ohrabrili i razvili vještine za stvaranje i održavanje odnosa. Modelirajući pozitivna ponašanja u društvu, objašnjavajući ih djetetu i hvaleći njihov trud gradite vrijedne vještine za njihovu budućnost. Nešto starijoj djeci ćete najviše podrške moći pružiti razgovorom: učeći ih o tome što je prijateljstvo, što od dobrih prijatelja mogu očekivati, što mogu pružiti ali i što ne bi trebali doživljavati u prijateljstvu daje djeci realnu sliku odnosa i uzajamnosti koju on traži. Komunikacijom o prijateljstvu dajemo priliku djeci da izraze svoje mišljenje i donose sudove o određenim situacijama u odnosima. Dobra pitanja za postaviti djeci školske dobi su:
- Kako biraš prijatelje?
- Što možeš očekivati od prijatelja? Što oni mogu očekivati od tebe?
- Kako se osjećaš kad si s (tim) prijateljem?
- Kako si se osjećao/la u toj situaciji? Što bi ti napravio/la da si na njegovu/njezinu mjestu?
Ponekad će dijete teže pronaći prijatelje u skupinama koje nije samo izabralo, poput vrtićke grupe ili razreda. U tim je situacijama važno istražiti djetetove interese i pokušati mu dati priliku da stekne prijatelje upravo putem njih. Osim toga, poneka djeca će jednostavno imati manju potrebu sklapati prijateljstva – bit će introverti, a to nije nešto što treba (niti se može tako lako) mijenjati.
Prijateljstva djeci daju osjećaje pripadanja, razvijaju im socijalne vještine i utječu na dugoročne pozitivne ishode za njihovu dobrobit, no nema tipičnog ili uobičajenog prijateljstva – jednako kao što je vaše dijete u potpunosti posebno, takvi će biti i njegovi odnosi. Ako primijetite neke promjene u ponašanju ili emocionalnom reagiranju svog djeteta, javite se odgajatelju ili učitelju, odnosno vrtićkom ili školskom psihologu. Uvijek se možete javiti i našim kolegama na Hrabrom telefonu, liniji za savjetovanje roditelja i djece, putem telefona 0800 0800 (radnim danom 10 – 20 sati), chata ili e-maila [email protected].
Literatura
¹ Vasta, R., Haith, M. M. i Miller, S. A.(2005). Dječja psihologija. Naklada Slap.
² Fink, E. i Hughes, C. (2019, 5. veljače). Children’s friendships. The British Psychological Society. https://www.bps.org.uk/psychologist/childrens-friendships
³ Bagwell, C. L., Newcomb, A. F. i Bukowski, W. M. (1998). Preadolescent friendship and peer rejection as predictors of adult adjustment. Child Development, 69(1), 140-153.
4 Fink, E., Begeer, S., Peterson, C. C., Slaughter, V. i de Rosnay, M. (2014). Friendlessness and theory of Mind: A prospective longitudinal study. British Journal of Developmental Psychology, 33(1), 1–17.
5 Rubin, Z. i Sloman, J. (1984). How Parents Influence Their Children’s Friendships. U: Lewis, M. (Ur.), Beyond The Dyad (str. 223-250). Springer New York.
