„Vjerujem da je introverzija moja najveća snaga. Imam toliko snažan unutarnji život da mi nikada nije dosadno i samo sam povremeno usamljena. Bez obzira na to što se događa oko mene, znam da se uvijek mogu okrenuti k sebi.“ ~ Susan Cain

Vjerujemo da svi poznajete barem jednu osobu koja će svoje slobodno vrijeme najradije provesti čitajući knjigu ili šetajući prirodom gdje nema previše ljudi i gradske buke. To je ona osoba koju ćete vjerojatno opisati kao povučenu, stidljivu, manje pričljivu ili neobičnu. Neki od vas prepoznali su se u ovom opisu, a drugima možda nije razumljivo zbog čega bi nekome aktivnost poput čitanja bila zanimljivija od izlaska na koncert, plesanja do jutra i upoznavanja novih ljudi.

Ipak, ljudi se međusobno razlikuju po tome što im „puni baterije“, odnosno služi kao izvor energije. Osobe koje vole više vremena provoditi same te preferiraju mir i okružuju se manjim brojem bliskih prijatelja nazivamo introvertima.¹ Introverziju općenito definiramo kao crtu ličnosti koju karakterizira usmjerenost prema vlastitom unutarnjem svijetu i svojim mislima i osjećajima, a ne prema vanjskom svijetu ljudi i stvari.² Ovu osobinu proučava psihologija ličnosti, a među značajnijim osobama ističe se psiholog i psihijatar Carl Jung koji je proučavajući osobine ličnosti odredio podjelu na introverte i ekstraverte. On je tumačio da ekstraverti usmjeravaju svoju energiju prema van, dok je introverti usmjeravaju prema unutra, odnosno prema samima sebi. Ovdje valja naglasiti da svaka pojedina osoba nije nužno introvert ili ekstravert, već se radi o kontinuumu, tj. osoba se nalazi negdje između ovih dvaju polova.

Psihologe je zanimalo zbog čega dolazi do ovih razlika, odnosno zbog čega će netko više uživati u čitanju knjige nego recimo u glasnoj glazbi. Čini se da razlika između introverata i ekstraverata leži u njihovoj pobudljivosti, odnosno pobudljivosti njihovog središnjeg živčanog sustava. Introvertima je potrebna manja količina podražaja kako bi dosegli svoju optimalnu učinkovitost, dok će ekstraverti biti skloni traženju viših razina stimulacije od introverata.¹ Tako je jednim eksperimentom dobiveno da studenti koji su introverti bolje izvršavaju predviđeni zadatak u tišini dok su ekstraverti imali bolji učinak uz glazbu (koja je u ovom slučaju dodatna stimulacija).³ Nadalje, pokazalo se da su socijalne situacije za introverte manje nagrađujuće nego za ekstraverte jer su manje osjetljivi na one „nagrade“ koje se vežu za socijalne situacije, poput privrženosti i bliskih emocionalnih veza.⁴ To ne znači da introverti ne uživaju u druženju niti da im povezanost s drugima nije važna, već da ekstraverti u istim socijalnim situacijama doživljavaju više ugode nego introverti, što ih onda čini više motiviranima da se u njih upuštaju češće.

Introverziju je lako pomiješati s nekim sličnim obrascima ponašanja pa se tako ona može zamijeniti za sramežljivost, socijalnu anksioznost ili usamljenost. Ipak, među ovim pojmovima postoje razlike koje bismo voljeli razjasniti:

• Sramežljive osobe (osobe koje su sklone doživljavanju nelagode u socijalnim situacijama) ili osobe koje pate od socijalne anksioznosti (čija nelagoda u socijalnim situacijama prelazi granice uobičajenog i utječe na njihovo funkcioniranje) imaju strah od negativne procjene. Drugim riječima, brine ih kako ih drugi ljudi doživljavaju te imaju teškoće pri ostvarivanju novih kontakata i doživljavaju nelagodu za vrijeme socijalnih aktivnosti unatoč želji za njima. S druge strane, introverti mogu uživati u druženjima i ne brinu nužno o tome kako ih drugi procjenjuju, već im je nakon druženja potrebno određeno vrijeme za sebe kako bi napunili baterije te općenito preferiraju manja društva.
• Usamljenost je neugodna emocija koju karakterizira subjektivni osjećaj nedostatka povezanosti s drugima pri čemu nisu zadovoljene pojedinčeve socijalne potrebe. Osoba se može osjećati odbačeno ili udaljeno od ljudi do kojih joj je stalo, uz istovremenu želju da je oni prihvate. S druge strane, introverti mogu biti fizički sami, ali tu samoću neće osjećati kao neugodan doživljaj. Njima je samoća potrebna i tada osjećaju svojevrsni mir.

Kako introverti nerijetko ostanu neshvaćeni, jedno je od pitanja koje se može nametnuti jesu li dovoljno dobro prilagođeni zahtjevima socijalne okoline? Introvertiranim se osobama često savjetuje da bi trebale govoriti više ili se pak pokušati opustiti u društvu. Također, njihovo se ponašanje može protumačiti kao nezainteresiranost ili sebičnost ako traže više vremena za sebe. Osim toga, mnogi opisi poslova zahtijevaju odličnu komunikativnost, a i u društvu se najčešće ističe ona dominantna osoba koja govori najviše. Ipak, ponekad se pogrešno pretpostavlja da introverti imaju loše komunikacijske vještine ili da nemaju što reći. Oni mogu biti jednako dobri govornici kao ekstraverti te zauzimati svoj stav, a od ekstraverata ih ponekad razlikuje to što vole razmisliti prije nego što nešto kažu. Važno je razumjeti kako su osobine ličnosti relativno stabilne u vremenu i nije ih moguće promijeniti preko noći – introvert ne može samo odlučiti postati pričljiva osoba koja uživa u velikom društvu, a najčešće niti ne osjeća potrebu za time. Sjetimo se da je razlika između ekstraverata i introverata djelomično utemeljena i u biološkim razlikama.

Naposljetku, kako možete pokazati razumijevanje prema introvertima? Pokušajte razumjeti da im je potrebno vrijeme za sebe i da to ne znači da osoba ne želi provoditi vrijeme s vama ili da joj niste važni, već se samo treba napuniti energijom na svoj način. Kada ih nešto pitate, dajte im vremena da odgovore i pokušajte ne zahtijevati odgovore odmah. Trudite se slušati bez da ih prekidate i dajte im prostora da govore. Poštujte njihovu privatnost i njihov unutarnji svijet. Dopustite im da budu ono što jesu i nemojte ih pokušati mijenjati jer, kao što autorica s početka kaže:

„Nemojte o introverziji razmišljati kao o nečemu što se treba izliječiti… Provodite svoje slobodno vrijeme onako kako želite, a ne onako kako mislite da biste trebali.“

Literatura

¹ Larsen, R. J. i Buss, D. M. (2005). Psihologija ličnosti. Naklada Slap.

² APA Dictionary of Psychology. (bez datuma). Introversion. U dictionary.apa.org. https://dictionary.apa.org/introversion

³ Furnham, A. i Bradley, A. (1997). Music while you work: The differential distraction of background music on the cognitive test performance of introverts and extraverts. Applied Cognitive Psychology, 11, 445–455.

⁴ American Psychological Association (2020). Sensitivity to Rewards May Distinguish Extraverts From Introverts Rather Than Higher Sociability, According to New Study. https://www.apa.org/news/press/releases/2000/09/extraverts