Imati OKP je kao imati pokvareni požarni alarm u glavi koji samo ja mogu čuti. Stalno ističe opasnosti i prijetnje koje drugi jednostavno ne vide. Cijeli svoj život vidjela sam načine na koje su se ljudi i životinje mogli ozlijediti ili poginuti koje nitko drugi, čini se, nije primjećivao niti ih je to zabrinjavalo. Kako bih si olakšala stalnu preplavljujuću anksioznost, stvarala sam i izvodila rituale – oni su uključivali odlaženje u ekstreme kako bih spriječila svaku štetu te pretjerano nastojanje „ispiranja“ loše sreće i neugodnih misli. Jednom, kada sam bila mala, napisala sam popis stvari koje trebam obaviti na papiriću prije nego što sam otišla spavati i idući dan sve je bilo dobro. Godinama nakon toga, pisala sam isti popis na taj isti papirić i doista sam vjerovala da će to čuvati mene i druge. Kada sam odrasla, primjećivala sam opasnost u svemu i osjećala sam se neodgovorno ako nisam sve „osigurala“. S vremenom sam stekla osjećaj da na meni samoj leži odgovornost da zaštitim sva živa bića od svake moguće štete koja bi im se mogla dogoditi. Bojala sam se otvoriti oči jer sam vidjela previše opasnosti. Molila sam druge da me drže za ruku i vode me s mjesta na mjesto dok sam imala zatvorene oči. Jednostavno mi je bilo previše.¹
Kada se spomene opsesivno-kompulzivni poremećaj, ili OKP, većina ljudi pomisli na često pranje ruku ili pretjeranu usmjerenost na čistoću. O aspektu OKP-a koji se odnosi na strah od zaraze već smo pisali, no OKP može biti puno kompleksniji i ozbiljniji. Među anksioznim poremećajima, OKP je jedan od onih koji najviše ometaju funkcioniranje osobe jer opsesivne misli i uz njih vezane kompulzivne radnje ili rituali mogu ozbiljno ometati uobičajene životne aktivnosti, a sadržaj kompulzija nerijetko prelazi okvire čestog pranja ruku ili čišćenja.
Opsesije se odnose na neželjene i nametajuće misli, slike ili impulse koji se opetovano javljaju i iscrpljuju osobu. Najčešće se radi o dvojbama oko toga je li neki posao dobro obavljen, a česta su i usmjeravanja na neke potencijalne buduće opasne događaje, kao i strah od toga da će osoba izgubiti kontrolu i počiniti nešto socijalno nepoželjno. Sadržajno su najčešće vezane uz strah od zaraze ili trovanja, strah od uzrokovanja ozljeda ili štete sebi ili drugima zbog neopreza i strah od činjenja nečeg neprihvatljivog. Pritom se opsesije nerijetko javljaju u kombinaciji – prema nekim podacima, čak 60% ljudi koji se nose s OKP-om imaju više različitih opsesija². Često su opsesije u direktnoj suprotnosti s vrijednosnim sustavom osobe, pa tako npr. osoba kojoj je jako stalo do njenih prijatelja može imati strah da će ih ozlijediti, osoba koja je visoko religiozna može imati strah da će počiniti neki grijeh i sl. Iz toga razloga opsesivne misli mogu biti jako uznemirujuće za osobu, a ako ih osoba ne prepoznaje kao simptome OKP-a, može ih doživljavati kao pokazatelje svoje „prave“ osobnosti ili nekih stvarnih opasnosti i nositi sa sobom značajnu razinu stigme, samookrivljavanja i odgovornosti. U tim je slučajevima osobi važno objasniti kako naše misli predstavljaju neutralnu aktivnost našega mozga, u ovome slučaju potaknutu samim poremećajem, a nisu nužno odraz nekih naših prikrivenih želja ili namjera.
Kompulzije, ili rituali, odnose se na snažne porive da se učine određene radnje pomoću kojih bi se smanjila ili neutralizirala anksioznost uzrokovana opsesivnim mislima. One predstavljaju reakcije koje osoba ima na opsesivne misli, a koje se mogu javljati u obliku određenih ponavljajućih ponašanja ili mentalnih radnji. Najčešće su kompulzije pranje ili čišćenje te ponavljano provjeravanje (npr. je li kuća zaključana, je li zatvorena voda, je li zatvoren prozor) koji se javljaju u otprilike 50 % slučajeva, ali moguća su i brojanja, mentalni rituali poput ponavljanja riječi ili fraza, inzistiranja na tome da su stvari posložene u određenom redu i sl. I rituali često dolaze u kombinaciji – 48 % ljudi koji pate od OKP-a navode više različitih ritualnih ponašanja.² Ovakve kompulzije javljaju se kako bi umirile anksioznost koju uzrokuju opsesivne misli, a koja nastaje zbog osjećaja manjka kontrole nad situacijom oko koje se javlja misao – kompulzivna ponašanja u tom slučaju osobi privremeno daju osjećaj kontrole. Mnoge osobe opisuju osjećaj nelagode ili „nepotpunosti“ sve dok određena radnja nije izvršena točno onako kako je zamišljena ili dok stvari nisu posložene u nekom točno određenom redu i sl. Međutim, osobe s OKP-om mogu biti svjesne da te radnje nemaju smisla i da su ih već ponovili više puta. Osoba tako može biti vrlo svjesna da je već nekoliko puta provjerila je li pećnica isključena, ali jednostavno si ne može pomoći i mora otići provjeriti još jednom. Ova nemogućnost kontroliranja vlastitog naizgled nepotrebnog ponašanja može biti izvor velike patnje kod osoba koje pate od OKP-a.
Važno je napomenuti kako svi nekad možemo iskusiti intruzivne misli ili ponavljajuća ponašanja u svome životu. Sigurno nam je svima poznata ona misao o tome jesmo li isključili štednjak nakon što smo izašli iz kuće ili provjeravanje jesmo li zaključali stan prije spavanja. Ono što ovakve uobičajene misli i radnje razlikuje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja jest količina vremena koje opsesije i kompulzije oduzimaju u danu, kao i njihov intenzitet i stupanj u kojemu utječu na kvalitetu svakodnevnog života³.
Oko 1,6 % populacije boluje od OKP-a, a 2,5 % populacije će ga razviti nekad tijekom svog života. Jednako često se javlja i kod muškaraca i kod žena, iako se kod muškaraca u pravilu počinje javljati u ranijoj dobi nego kod žena³. Neurološka istraživanja pokazuju nam da OKP ima svoje temelje u drukčijem funkcioniranju dijelova mozga povezanih s detektiranjem opasnosti, a postoje dokazi i o promjenama u sustavu neurotransmitera kod oboljelih4. Prvi simptomi uglavnom su postepeni i najčešće se počinju javljati u razdoblju između rane adolescencije i rane odrasle dobi, iako su nekad vidljivi već u djetinjstvu. Važno je napomenuti da nagla pojava simptoma OKP-a kod djece može biti uzrokovana infekcijom streptokokom5, zbog čega se prvi znakovi OKP-a kod djece često liječe penicilinom. Naime, infekcija streptokokom može oštetiti dijelove mozga koji sudjeluju u neurološkoj podlozi OKP-a, što uzrokuje naglu pojavu simptoma koji mu nalikuju.
Nije neobično da se uz OKP javljaju i neke druge psihičke smetnje. Opsesivne misli i uz njih vezane kompulzije osobama koje se s njima nose oduzimaju mnogo vremena u danu, zbog čega često pate druge svakodnevne obaveze. Uz to, one su uglavnom izvor velikog stresa te mogu onemogućavati osobi sudjelovanje u uobičajenim svakodnevnim aktivnostima, tjerajući ih da izbjegavaju susrete s drugim ljudima, izlaske iz kuće i općenito bilo koje situacije koje mogu poslužiti kao okidač za opsesivne misli. Primjerice, strah od uzrokovanja štete ili ozljede svojim voljenima može rezultirati izbjegavanjem svoje obitelji, prijatelja ili partnera. Svi ovi čimbenici nepovoljno utječu na psihičko zdravlje. Oko 40 % osoba koje pate od OKP-a također zadovoljava kriterije i za veliku depresivnu epizodu, a njih 76 % pati od još nekog anksioznog poremećaja (najčešće generaliziranog anksioznog poremećaja, socijalne anksioznosti, paničnog poremećaja ili specifičnih fobija)³.
OKP je kronični poremećaj koji se bez tretmana rijetko povlači, iako može doći do smanjivanja ili intenziviranja simptoma. U liječenju se najučinkovitijom pokazala kognitivno-bihevioralna terapija koja se fokusira na psihoedukaciju o samome poremećaju, postepeno izlaganje opsesivnim mislima bez uključivanja u kompulzivna ponašanja te kognitivno restrukturiranje misli i uvjerenja vezanih uz opsesivne misli koje osoba ima. U liječenju se također mogu koristiti i psihofarmaci² koji djeluju na biološku podlogu poremećaja.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj može u velikoj mjeri oštetiti kvalitetu života, a svakodnevne opsesije i kompulzije mogu djelovati itekako iscrpljujuće i utjecati ne samo na život osobe koja se nosi s njima nego i na njene bližnje. Ako ste na sebi ili nekom bliskom primijetili neke od simptoma iz ovog članka, potičemo vas da nam se javite na [email protected].
Literatura
¹ Gudrun, H. (2017). What It’s Really Like to Be “So OCD”. National Alliance on Mental Illness. https://www.nami.org/Blogs/NAMI-Blog/October-2017/What-It-s-Really-Like-to-Be-So-OCD
² Leahy, R. L., Holland, S. J. F. i McGinn, L. K. (2012). Treatment Plans and Interventions for Depression and Anxiety Disorders (2. izdanje). Guilford Press.
³ Američka psihijatrijska udruga. (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (5. izdanje). Naklada Slap.
4 Stanford Medicine. (bez datuma). Understanding Obsessive-Compulsive and Related Disorders. https://med.stanford.edu/ocd/about/understanding.html
5 National Institute of Mental Health. (2019). PANDAS – Questions and Answers. https://www.nimh.nih.gov/health/publications/pandas
