Većina ljudi koji redovito koriste društvene mreže u nekom su trenutku mogli naići na prikaze tjelesnog izgleda, različitih postignuća i poželjnoga životnog stila drugih osoba koji su u njima izazvali gotovo automatsku potrebu da usporede taj sadržaj s vlastitim životom.
Uspoređivanje s drugima, a osobito s onima koje doživljavamo sličnima nama, jedan je od prirodnih mehanizama ljudskog ponašanja, a poznat je i pod nazivom socijalna usporedba. Glavna je svrha socijalne usporedbe prikupljanje informacija o tome gdje se nalazimo u odnosu na druge, kako bismo mogli napredovati prema željenome cilju. Neka od područja u kojima se ljudi uspoređuju s drugima su uspješnost, socioekonomski status, inteligencija i, naravno, tjelesni izgled.
Međutim, problem nastaje kada se osobe uspoređuju s nerealnim i nedostižnim prikazima drugih, umjetno uljepšanim pomoću različitih filtera i efekata te pomno odabranim kadrovima koji prikazuju ono „najbolje“ iz života osoba. U stvarnosti ne poznajemo kontekst situacije sa slike ni što je sve bilo potrebno „namjestiti“ kako bi ona točno tako izgledala, no tijekom svakodnevnog scrollanja nismo uvijek svjesni da gledamo u nerealne prikaze tuđeg izgleda i života.
Društvene mreže i slika o tijelu
Znanstvena istraživanja sustavno pokazuju da društvene mreže, kao jedan od glavnih izvora informacija o standardima i očekivanjima kulture u kojoj živimo vezanim za tjelesni izgled, imaju određen utjecaj na sliku o tijelu, odnosno način na koji vidimo svoje tijelo i što osjećamo kad ga gledamo ili o njemu razmišljamo.
Pritom se veće korištenje društvenih mreža dovodi u vezu s negativnom, odnosno narušenom slikom o tijelu¹, a ta se veza objašnjava upravo činjenicom da smo na društvenim mrežama redovito izloženi nerealnim prikazima naizgled „savršenih“ ljudskih života s kojima se uspoređujemo. Posebno štetan utjecaj imaju slikovni sadržaji koji ističu nerealan izgled ljudi uređen različitim filterima ili programima za uljepšavanje², a utjecaj je štetan bilo da se radi o uređenim prikazima tijela ili pak lica.
Iako su ljudi već više desetljeća izloženi umjetno „uljepšanim“ prikazima poznatih osoba u medijima, posebno je problematična činjenica što su danas softveri za uređivanje slika i različiti filteri dostupni svakoj osobi s pristupom internetu. Posebice na društvenim mrežama; svatko može objaviti sliku s filterom, ali i biti izložen sadržaju koji na taj način prikazuje nedostižan ideal. Budući da se slike svakodnevice i „običnih“ ljudi, za razliku od celebrityja, tradicionalno ne povezuju s uljepšavanjem u softverima poput Photoshopa, kod takvih bi sadržaja moglo biti teže uočiti kada smo izloženi nerealnim prikazima izgleda drugih ljudi, što bi moglo nepovoljno utjecati na našu sliku o sebi.
Mediji i BDD
Iako će kod većega dijela ljudi biti dovoljno da smanje izloženost sadržajima koji promoviraju nerealan izgled kako bi umanjili njihov štetan utjecaj na sliku o tijelu, istraživanja upozoravaju da kod određenoga broja ljudi učestalo korištenje društvenih mreža i izloženost ovakvim nerealnim prikazima može povećati vjerojatnost razvoja tjelesnog dismorfnog poremećaja (engl. body dysmorphic disorder, BDD)³.
Štoviše, danas se u istraživanjima u ovome području sve više nailazi na pojam tzv. Snapchat ili selfie dismorfije4. Ona podrazumijeva pojavu srodnu dismorfiji tijela u kojoj osobe imaju izraženu potrebu za uređivanjem svojih online slika (primjerice, za primjenjivanjem različitih efekata kako bi istaknuli određene karakteristike lica ili tijela), ponekad i do neprepoznatljivosti, koja može uključivati i poriv da se podvrgnu plastičnim operacijama kako bi izgledali kao njihova „uređena“ verzija sa slika.
Unatoč značajnoj prisutnosti društvenih mreža u našim životima, mediji su na određen način doprinosili pojavi dismorfije tijela i prije njihova nastanka. Od samog početka masovnih medija uobičajeno je da su medijske naslovnice rezervirane za osobe određenih fizičkih karakteristika koje se za tadašnje razdoblje i kulturu smatraju poželjnima, dok su ostale skupine znatno slabije zastupljene. Iako svjetska populacija uključuje mnogobrojne varijacije tjelesnog izgleda, mediji sužavaju „prihvatljiv“ izgled na vrlo ograničene karakteristike, čime mogu slati poruku da je drugačiji izgled nepoželjan.
Dodatan je problem i što platforme i programi koji omogućuju digitalno uljepšavanje slika nude uslugu koja može na vrlo diskretan način raditi izmjene, čime postaje vrlo teško uočiti kada je određena slika stvarna, a kada je uređena. Stoga smo vrlo izloženi slikama za koje uopće nismo svjesni da prikazuju nerealan i samim time nedostižan izgled.
Za osobe koje već pate od BDD-a, društvene mreže i ostali mediji mogu biti osobit izvor neugode i služiti kao okidač za opsesivno razmišljanje o svome izgledu. Naime, stalna prisutnost prikaza „savršenih“ ljudi može služiti kao stalan podsjetnik na mane koje osoba s BDD-om kod sebe primjećuje. Štoviše, osobe koje pate od BDD-a imaju nešto veću sklonost uspoređivanju s prikazima drugih ljudi u medijima na osnovu izgleda, zbog čega je izloženost uređenim slikama na još jedan način za njih posebno štetna.
Opsesivne misli o izgledu i uznemirenost koju one izazivaju kod osoba s BDD-om dovode do različitih ponašanja kojima je cilj umirivanje, a jedna od njih je i traženje razuvjeravanja od okoline, odnosno potvrde da njihova percipirana mana nije (toliko) vidljiva ili da ne narušava njihov izgled. U online okruženju to može značiti izraženo traženje i potrebu za potvrdom kroz likeove ili komentare na objavama, što dodatno potkrepljuje usmjerenost na karakteristike fizičkoga izgleda i održava teškoće koje osobe s BDD-om imaju.
Srećom, postoje određeni koraci koje svaka osoba može učiniti kako bi ograničila izloženost nerealnim prikazima u medijima, a posebno su preporučljivi osobama koje pate od BDD-a i sličnih smetnji. To je prije svega ograničavanje dnevnog vremena provedenog u korištenju medija, a posebice društvenih mreža. Također, važno je osvijestiti kakvim ste sadržajima izloženi, pratiti kakve emocije i misli izazivaju te smanjiti izloženost njima (primjerice, prestati pratiti profil) ako primjećujete da izazivaju neugodne emocije i misli u vezi vlastite vrijednosti i izgleda.
Ako primjećujete da medijski sadržaji kojima ste izloženi nepovoljno utječu na vaše psihičko zdravlje, ako vi ili netko koga poznajete doživljava smetnje povezane s BDD-om i potrebna vam je podrška, pozivamo vam da nam se javite na [email protected]. Naš sandučić uvijek je otvoren.
Za kako si? napisala Iva Jureković, mag. psych.
Literatura
¹ Saiphoo, A. N. i Vahedi, Z. (2019). A meta-analytic review of the relationship between social media use and body image disturbance. Computers in human behavior, 101, 259-275.
² Kleemans, M., Daalmans, S., Carbaat, I. i Anschütz, D. (2018). Picture perfect: The direct effect of manipulated Instagram photos on body image in adolescent girls. Media Psychology, 21(1), 93-110.
³ Ryding, F. C. i Kuss, D. J. (2020). The use of social networking sites, body image dissatisfaction, and body dysmorphic disorder: A systematic review of psychological research. Psychology of Popular Media, 9(4), 412.
4 Ramphul, K. i Mejias, S. G. (2018). Is “Snapchat Dysmorphia” a real issue? Cureus, 10(3).
