„Uopće nisam želio novu odjeću; jer, ako sam ionako morao izgledati ružno, želio sam da mi barem bude udobno. Dopustio sam da odjeća utječe na moje držanje, hodao sam uokolo pognutih leđa, spuštenih ramena, s rukama posvuda. Bojao sam se ogledala jer su pokazivala neizbježnu ružnoću.“ – Franz Kafka u svojem dnevniku

 

U našoj kulturi postoje određena očekivanja o tome kako bi „pravi muškarac“ trebao izgledati i ponašati se – biti snažan, neovisan, hrabar i asertivan. Zbog takvih očekivanja muškarci često zanemaruju različite teškoće koje im se u životu javljaju, posebno teškoće psihičke prirode, i pomoć traže rjeđe i kasnije od žena. Unatoč tome podložni su svim vrstama psihičkih teškoća, uključujući one povezane sa slikom tijela. O tjelesnom dismorfnom poremećaju malo se govori, a o muškarcima koji se nose s njime još manje.

Tjelesni dismorfni poremećaj (BDD) jednako pogađa žene i muškarce, no slika ovog poremećaja može se razlikovati ovisno o rodu¹. Dok žene u prosjeku više brinu o izgledu svoje kože i težini, muškarci su češće preokupirani brigama o svojoj mišićavosti, visini, izgledu svojih genitalija i prorjeđivanju kose^1,2. Muškarci s BDD-om također su više od žena skloni korištenju psihoaktivnih tvari¹. Iako su pripadnici obaju spolova podjednako skloni potražiti psihijatrijsku pomoć vezanu za tjelesni dismorfni poremećaj, žene je češće uistinu i dobiju jer se u društvu muškarce često shvaća manje ozbiljno kada progovaraju o svojim problemima, pogotovo kada se ti problemi odnose na izgled¹. Zbog ove nejednakosti u dobivanju pomoći važno nam je naglasiti da se i muškarci nose s ovim poremećajem te da zaslužuju dobiti podršku u nošenju s njime.

 

„Mislio sam da svi gledaju u liniju gdje mi kosa počinje na čelu. Prije dvije godine linija kose mi se počela sve više povlačiti zbog čega izgledam starije. Svjestan sam da ne mogu ništa učiniti, ali svaki put kada se pogledam u ogledalo nadam se da će se nešto promijeniti.“ – Luka, 22 god.

 

Mišićna dismorfija

Izražena preokupiranost izgledom i oblikom svojih mišića naziva se mišićna dismorfija – radi se o podtipu tjelesnog dismorfnog poremećaja koji se u većini slučajeva javlja kod muškaraca³. Neka istraživanja pokazuju da osobe s mišićnom dismorfijom u prosjeku više od tri sata dnevno razmišljaju o svojoj mišićavosti i kako je povećati⁴. Osim toga, mišićnu dismorfiju karakteriziraju razna ograničenja u prehrani, prekomjerno vježbanje te korištenje anaboličkih steroida i sličnih sredstava kojima se postiže brži mišićni rast⁵. Primjerice, intenzitet preokupiranosti ovim brigama može dovesti do toga da osoba unatoč boli u ozlijeđenom zglobu ruke i dalje diže utege jer je anksioznost koja bi se javila u slučaju propuštanja treninga znatno veća.

Osoba može osjećati potrebu izbjegavati situacije u kojima će se njezina mišićavost dovesti u pitanje te često koristiti načine kako se učiniti vizualno većom (npr. s više slojeva odjeće)⁵. Nekoć je naziv za mišićnu dismorfiju bio bigorexia upravo zbog sličnosti koje je imala s anoreksijom, no glavna je razlika bila u tome da je krajnji cilj kod mišićne dismorfije mišićavost, a ne mršavost.

 

Zašto su muškarci ranjiva skupina za mišićnu dismorfiju?

Istraživanja su pokazala da je mišićna dismorfija znatno češća među korisnicima teretana, bodybuilderima i weightlifterima. Iako još nisu u potpunosti utvrđeni razlozi zašto dolazi do mišićne dismorfije, istraživanja sugeriraju da mediji, kao i pritisak okoline, imaju veliku ulogu u njezinu nastajanju⁶. Medijski prikazi muškaraca s vremenom su se promijenili u smjeru da su oni sve mišićaviji, a mišićavost se povezuje s muževnošću. Drugim riječima, percepcija mladića koji nema izražene mišiće manje je muževna u očima društva, a to se sve više naglašava u medijima. Više o medijima i tjelesnom dismorfnom poremećaju moći ćete pročitati u jednom od naših narednih članaka.

 

Iako otprilike svaka druga osoba koja se nosi s tjelesnim dismorfnim poremećajem ima privid da njezini obrasci ponašanja nisu zdravi, ne zna kako si pomoći⁵. Stoga vas pozivamo da otvoreno razgovarate o svojim smetnjama jer u svojim promišljanjima sigurno niste sami. Ako ste se pronašli u ovom članku ili prepoznajete nekog od svojih bližnjih, javite nam se na [email protected] – naše uho rado će vas poslušati.

 

---

Literatura

¹ Phillips, K., Gazzarrini, D. i Perugi, G. (2017). Gender and Body Dysmorphic Disorder. In Body Dysmorphic Disorder: Advances in Research and Clinical Practice. Oxford University Press. https://oxfordmedicine.com/view/10.1093/med/9780190254131.001.0001/med-9780190254131-chapter-15

² Body Dysmorphic Disorder Foundation. (bez datuma). BDD in Men. https://bddfoundation.org/information/more-about-bdd/bdd-in-men/