U modernom je društvu velik naglasak stavljen na tjelesni izgled. Kreme protiv bora, savjeti kako sakriti podočnjake, savršeni mišićavi modeli na naslovnicama i članci s naslovima Šokantno! Slavna glumica natukla kilograme za vrijeme lockdowna! naša su svakodnevica. Sigurno je i svatko od nas barem katkad pomislio ili pak zna nekoga tko se požalio da ima čudan nos, neukrotivu kosu, predebele bokove ili neku treću „anomaliju”. Ipak, iako mnoštvo ljudi povremeno ima ovakvu uobičajenu zabrinutost oko izgleda, manji broj njih ima tjelesni dismorfni poremećaj. U današnjem tekstu pokušat ćemo objasniti što tjelesni dismorfni poremećaj jest, koje sve probleme i druge poremećaje BDD učestalo donosi sa sobom, ali i što tjelesni dismorfni poremećaj nije.
Ponovimo, tjelesni dismorfni poremećaj (BDD) poremećaj je s puno lica – kako se može usmjeriti na bilo koji dio tijela, simptomi se mogu izraziti na mnogo različitih načina. Ipak, ono zajedničko svima koji ga imaju jest fiksiranost na jedan ili više nedostataka (koje drugi najčešće ne primjećuju), zbog čega se često provjeravaju u ogledalima ili drugim reflektirajućim površinama, dodiruju „zahvaćeno” područje1 i na razne načine pokušavaju prikriti manjkavost. Brige, provjeravanje i pokušaji sakrivanja mana nerijetko osobu vremenski, društveno i psihološki opterete; prikrivanje i provjeravanje nedostataka može trajati i po nekoliko sati u danu, a nažalost, zbog velike brige oko uočljivosti njihove mane u javnosti, nije rijetko da se osobe potpuno društveno izoliraju što sa sobom vuče i neke druge neželjene posljedice.
Nevolja (skoro) nikad ne dolazi sama
Kao i kod većine poremećaja, BDD se rijetko javlja sam Najčešći je pratilac BDD-a depresija, ali nisu rijetki ni socijalna fobija, opsesivno-kompulzivni poremećaj i ovisnosti1. Zbog stalne usmjerenosti na preuveličanu (ili katkad čak posve zamišljenu) manjkavost, nezadovoljstva sobom, izbjegavanja izlazaka, prijatelja i ljudi općenito (kako bi bili sigurni da nitko ne vidi njihov nedostatak) te povlačenja u sebe, velika je vjerojatnost da osoba, uz BDD, razvije i depresivni poremećaj. Osobe s BDD-om tako lako zapadaju u vrtlog nezadovoljstva, beznađa, tuge i bezvrijednosti koji sa sobom vuče depresija. Isto tako, strah da će drugi ljudi vidjeti njihovu manjkavost sličan je strahu od negativne evaluacije koji se javlja kod socijalne fobije. Kada osoba koja pati od BDD-a razvije i socijalnu fobiju, to može uvelike narušiti funkcioniranje osobe; od strepnje i straha pri izlasku u javnost do potpunog prestanka izlaženja i zatvaranja u kuću, što onda opet pogoduje razvoju depresije.
Zbog toga što provode sate provjeravajući svoj „nedostatak”, osobe koje pate od BDD-a imaju veću vjerojatnost razviti i opsesivno-kompulzivni poremećaj, koji karakteriziraju ponavljajuća kompulzivna ponašanja poput provjeravanja (zaključanih vrata, ugašenog plina…), pranja (ruku, stana…) ili ponavljajućih mentalnih aktivnosti (brojanje, zbrajanje…).1 Tada osoba uz primarnu fiksaciju na svoj izgled ima i nepoželjne misli i ideje koje joj izazivaju tjeskobu. Ljudi koji pate od BDD-a često imaju uvid u svoje stanje, odnosno svjesni su da misli i ideje koje imaju ne predstavljaju stvarnost, no svejedno si ne mogu pomoći, a da ne provjeravaju vlastiti nos ili kosu. Tako osoba koja pati od BDD-a može biti svjesna da, primjerice, njezin nos nije ništa veći od prosječnog nosa, no njoj se ipak čini ogromnim te je on i dalje smeta i muči zbog čega pretjerano brine. Ipak, neki ljudi koji pate od BDD-a nisu svjesni da njihova percepcija sebe ne odgovara stvarnosti pa se žele podvrgnuti raznim (kirurškim) postupcima kako bi postigli željeni izgled. U takvim se slučajevima osoba koja pati od BDD-a može okrenuti i različitim tvarima što može dovesti do, primjerice, korištenja steroida. Ova je kombinacija učestala kod muškaraca koji, uslijed ideje da izgledaju izobličeno mršavo i nemaju dovoljno mišićne mase, posegnu za njihovom uporabom1, a njihovo korištenje pak za sobom može povući cijeli niz psihičkih i tjelesnih problema.
BDD ili ipak nešto drugo?
Kako se BDD može pojaviti u kombinaciji s drugim poremećajima, tako i neka druga stanja i poremećaji mogu nalikovati na BDD. Već spomenuta uobičajena zabrinutost oko izgleda nešto je što doživljava gotovo svaka osoba. Dok većinu nas povremena zabrinutost oko loše frizure ili iskrivljenog osmijeha popusti nakon nekoliko minuta te nas ne ometa u svakodnevnom životu, osobe koje pate od BDD-a o svojim nesavršenostima razmišljaju dugo i učestalo, što ih ometa u svakodnevnom životu.
Nadalje, poremećaji hranjenja sadrže komponentu pretjerane usmjerenosti na tjelesni izgled koja uvelike naliči onoj kod BDD-a. Ako uz zabrinutost izgledom osoba ima sklonost ekstremnom držanju dijeta, namjernom povraćanju ili pretjeranom treniranju, vjerojatnije se radi o nekom od poremećaja hranjenja. Poremećaj se hranjenja, također, može pojaviti zajedno s BDD-om.1
Unatoč tome što osobe koje pate od BDD-a katkad uopće ne razlikuju vlastitu percepciju svoga tijela od toga kako ono u stvarnosti izgleda, BDD nije psihotični poremećaj. Za razliku od psihotičnog poremećaja kojeg karakterizira odmak od stvarnosti i sumanuta uvjerenja o nekoj temi, osobe koje pate od BDD-a imaju nerealistična uvjerenja isključivo o vlastitom izgledu1 te su neuobičajena ponašanja vezana isključivo uz percipiranu manjkavost. Psihotični poremećaji obuhvaćaju i brojne druge simptome koji nisu karakteristični za BDD.
Ne morate se boriti sami!
Kako nevolja rijetko dolazi sama, tako i mi možemo izabrati imati podršku u borbi s tom nevoljom. Ako ste se prepoznali u opisu osobe s BDD-om, uvijek se možete javiti u naše online savjetovalište na [email protected] ili pak savjetovalište uživo na [email protected] i započeti svoj tretman.
Za kako si? napisala Leonarda Bosilj, univ. bacc. psych.
Literatura
1 Američka psihijatrijska udruga. (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (5. izdanje). Naklada Slap.
