„Ja imam shizofreniju. Ja nisam shizofrenija. Ja nisam moja psihička bolest. Moja bolest je dio mene.“ – Jonathan Harnisch

 

Shizofrenija se javlja kod oko 0.5-2% ljudi te podjednako pogađa žene i muškarce. Može se manifestirati na različite načine – neke se osobe mogu nositi sa sumanutim mislima (lažnim, ali čvrstim uvjerenjima koja često nisu realistična), halucinacijama (opažanjem nečega što u stvarnosti ne postoji), teškoćama u mislima (npr. problemima s održavanjem tijeka misli) ili izrazitom povučenosti u sebe, nemogućnosti doživljavanja zadovoljstva, manjkom motivacije, teškoćama u govoru (npr. siromaštvom rječnika) ili svime od navedenog¹. Više o shizofreniji možete pročitati ovdje, a za sad je važno naglasiti da se ova bolest prije svega liječi farmakoterapijom, no za postizanje pozitivnijeg ishoda i bolje kvalitete života oboljele osobe ključna je potpora terapeuta, obitelji i prijatelja. Stoga je cilj ovoga članka pružiti smjernice za pružanje podrške osobama oboljelima od shizofrenije.

Ono što je bitno spomenuti jest da dvije osobe sa shizofrenijom mogu imati različite tegobe različitog intenziteta², iako obje imaju istu dijagnozu – drugim riječima, ne postoje dvije jednake shizofrenije, pa tako nema ni univerzalnih savjeta kako biti podrška bližnjima koji se nose s njom. Ipak, postoje brojni načini kako možemo biti oslonac oboljeloj osobi, a te načine možemo isprobavati i vidjeti što nama i oboljeloj osobi najviše odgovara.

 

Kako pomoći

Zamislite da u nedjeljno popodne gledate televiziju i svoju najdražu seriju. Odjednom vas cimer nešto pita iz druge sobe, vi mu odgovorite, on kaže nešto smiješno, vi se smijete i nastavite razgovor s njim. Usred razgovora cimer ulazi u vašu sobu i pita vas s kim to pričate. Nakon što mu objasnite, on vas gleda zbunjeno, uvjerava vas da vas nije ništa pitao i kaže niste normalni.

Kod osoba sa shizofrenijom halucinacije i deluzije često su realistične i teško je razaznati što je istinito, a što nije u skladu sa stvarnošću. Pokušajte zamisliti kako biste se vi osjećali da vas netko uvjerava da ono što vidite vlastitim očima nije istina. Halucinacije ili deluzije same po sebi već mogu biti dovoljno neugodne, čak i kad osoba nauči prepoznati da ono što doživljava nije stvarno, a kada osoba sa shizofrenijom dodatno naiđe na manjak podrške, neodobravanje i druge neugodne reakcije drugih, onda se ona dodatno izolira od ostatka društva, čineći nošenje s bolešću težim i izazovnijim³.

 

 

Istraživanja pokazuju da socijalna podrška ima ključnu ulogu u oporavku i nošenju s ovom bolešću, a potpora bliskih osoba važna je iz različitih razloga. Shizofrenija se javlja u fazama – u akutnoj fazi javljaju se simptomi poput halucinacija i deluzija, a u fazi stabilizacije ti se simptomi smanje ili ih nema. Razdoblje između dvije akutne faze prostor je u kojemu oboljele osobe mogu dobro funkcionirati i razvijati svoje potencijale. Bliske osobe mogu pomoći u produljenju vremena između dvije akutne faze tako da pomažu osobi u pravovremenom uzimanju lijekova i odlaženju na liječničke preglede, kao i emocionalnom potporom^4,5. Također, bliskim osobama može biti lakše prepoznati da osoba ulazi u akutnu fazu i reagirati tako da osoba što prije dobije adekvatnu medicinsku i psihološku pomoć. Kada nisu u akutnoj fazi, osobe sa shizofrenijom mogu biti pod velikom količinom stresa, potištene zbog svog stanja te često obeshrabrene i beznadne oko svoje budućnosti. Emocionalna potpora može se pružiti razgovorom ili druženjem kroz zajedničke aktivnosti, a igra veliku ulogu u nošenju osobe sa stresom i pružanju motivacije za oporavkom, pa time i u poduzimanju svih mjera koje propiše liječnik.

Bitno je spomenuti samostalnost osoba koje se nose s težim smetnjama psihičkog zdravlja. U namjeri da zaštitimo osobu i olakšamo joj svakodnevicu, ponekad joj nesvjesno oduzimamo mogućnost da samostalno obavlja određene aktivnosti. Primjerice, sasvim je prirodno da se ponudimo oprati suđe, skuhati ručak ili otići u trgovinu kada vidimo da je osobi to teško samostalno napraviti, no što češće to radimo, oboljelu osobu potencijalno dovodimo u situaciju u kojoj se „nauči“ biti nesamostalna, iako ona to možda objektivno nije. Ako osoba vidi da njeni bližnji obavljaju sve obaveze umjesto nje, može razviti vjerovanje da ona nije u stanju obaviti te obaveze i može doći do samoispunjavajućeg proročanstva. Mnoge osobe sa shizofrenijom mogu funkcionirati sasvim uobičajeno, pogotovo nakon što nauče prepoznavati znakove nadolazeće akutne faze i ako se pridržavaju liječenja. Naravno, stupanj samostalnosti ovisi o mnogim čimbenicima, a najviše o intenzitetu simptoma koje osoba doživljava. Ako se radi o blažim simptomima te ako se osoba može i želi uključiti u obavljanje npr. kućanskih poslova, onda je poželjno da se što više uključi u takve aktivnosti jer one služe kao prilike u kojima se oboljela osoba može osjećati uspješno i svrhovito. Ako svaki dan pokuša obaviti malu količinu npr. kućanskih poslova, dokazat će si da to i može pa se s vremenom može uključivati u sve više aktivnosti. Drugim riječima, omogućavanjem osobi da one aktivnosti koje može napraviti obavlja samostalno jačamo njeno samopoštovanje i borimo se protiv osjećaja bespomoćnosti.

 

Teško je kada nam se bližnji muče

Briga za voljenu osobu koja se nosi s težim smetnjama tjelesnog ili psihičkog zdravlja nije laka. Budući da je skrb o osobama s kroničnom bolešću često dugotrajna te puna uspona i padova, može biti posebno obeshrabrujuće ako se stanje naše bliske osobe ne popravlja unatoč našem trudu i vremenu koje joj posvećujemo. Sasvim je prirodno ako se osjećate preplavljeno i beznadno u ovom procesu, posebice ako ne vidite napredak kojemu ste se nadali. Stoga je bitno kontinuirano paziti na sebe baveći se aktivnostima koje su vam drage kako biste se psihološki odvojili od stresne situacije i omogućili si da „napunite baterije“, što vam omogućuje da se učinkovitije nosite sa životnim situacijama i budete što čvršći oslonac osobi za koju brinete. Osim toga, razgovor i dijeljenje osjećaja s drugim bliskim osobama, kao i s drugim osobama koje pružaju podršku oboljeloj osobi, mogu djelovati blagotvorno i pružiti vam priliku da s osobama koje prolaze kroz sličnu situaciju podijelite iskustva i budete si podrška. Na kraju, može biti korisno i obratiti se stručnjaku psihičkog zdravlja za smjernice u pružanju podrške osobi oboljeloj od shizofrenije, ali i kako biste i sami dobili podršku u tom procesu te se bolje nosili s emocijama koje on izaziva.

 

Shizofrenija je složena psihička bolest koja ne utječe samo na život pojedinca, već i na njegove bližnje. Iako se ponekad možemo osjećati obeshrabreno, pa čak i beznadno, bitno je naglasiti kako socijalna podrška ima ključnu ulogu u nošenju s ovom bolešću i njezinu liječenju. U procesu brige za druge ne smijemo zaboraviti i na sebe – ako se nosite sa simptomima shizofrenije, ili se netko od vaših bližnjih nalazi u toj situaciji, naše uho za slušanje uvijek vam stoji na raspolaganju na [email protected].

 

---

Literatura

¹ American Psychiatric Association. (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (5. izdanje).

² McGuffin, P., Reveley, A. i Holland, A. (1982). Identical triplets: non-identical psychosis?. The British journal of psychiatry : the journal of mental science, 140, 1–6.

3 Bengtsson-Tops, A. i Hansson, L. (2001). Quantitative and Qualitative Aspects of the Social Network in Schizophrenic Patients Living in the Community. Relationship To Sociodemographic Characteristics and Clinical Factors and Subjective Quality of Life. International Journal of Social Psychiatry, 47(3), 67–77.

⁴ Jameel, H. T., Panatik, S. A., Nabeel, T., Sarwar, F., Yaseen, M., Jokerst, T. i Faiz, Z. (2020). Observed Social Support and Willingness for the Treatment of Patients with Schizophrenia. Psychology research and behavior management, 13, 193–201.

⁵ Pinto, R. M. (2006). Using Social Network Interventions To Improve Mentally Ill Clients’ Well-Being. Clinical social work journal, 34(1), 83.