Počinjem pisati ovaj članak u nedjelju ujutro. Kroz glavu mi prolaze pitanja i misli poput: Hoću li znati dovoljno dobro napisati ovaj članak?, Nisam baš sigurna da imam sposobnosti pretočiti znanje koje imam u čitljiv i kvalitetan tekst, Hoću li stići do navečer? i slično. Sjedim na stolcu u svojoj sobi i osjećam kako mi srce brže kuca nego uobičajeno, brže dišem i u želucu me blago peče. Tjelesne promjene jedva su uočljive, no ja subjektivno zaključujem kako je moje tijelo u stanju blagog stresa.
Često zaboravimo na tjelesne promjene koje se događaju kada prolazimo kroz stresna razdoblja. Danas znamo kako je psihičko stanje neodvojivo od tjelesnog, zbog čega je neizbježno da stresni događaji ostavljaju određene tragove na našem zdravlju. No, koji to točno mehanizmi povezuju psihičke doživljaje s tjelesnim promjenama?
Što sve kod čovjeka može izazvati stresnu reakciju?
Odgovor je – gotovo pa sve! Naime, stresor može biti bilo koja situacija koja je pojedincu osobno važna, a doživljava da su njeni zahtjevi preveliki te da se s njima teško može nositi³. Po ovoj definiciji osjećat ćemo stres onda kada procijenimo kako naše sposobnosti ili kapaciteti nisu dovoljni da bismo odgovorili na ono što situacija od nas traži. To u nama stvara osjećaje nervoze i napetosti. Primjerice, student kojem se bliži veliki ispit može razmišljati na ovaj način – Hoću li stići dovoljno dobro proći kroz cijelo gradivo?, Jesam li dovoljno pametan da shvatim zadatke?, Ne znam kako ću izdržati ove rokove… Ako je studentu stalo do ishoda ispita, a odgovori na ova pitanja u obeshrabrujućem su tonu, velika je vjerojatnost kako će student biti pod stresom.
Izvori stresa također mogu biti i veliki životni događaji poput razvoda, sklapanja braka, rođenja djeteta, gubitka posla, promjene škole, završetka studija i slično. Možda ste primijetili kako u navedenim primjerima ima i događaja koje bismo uglavnom procijenili kao pozitivne. Zašto i njih ubrajamo u moguće stresore? Veliki životni događaj predstavlja veliku promjenu, a velika promjena povlači za sobom i potrebu za prilagođavanjem² koje može biti stresno. Primjerice, rođenje djeteta znači i dolazak puno novih obaveza, smanjenje količine vremena za sebe i svog partnera te preslagivanje prioriteta. Iako roditelji mogu biti veoma sretni zbog rođenja djeteta, tako velika promjena u njima može istovremeno izazvati stresnu reakciju.
Važno je naglasiti kako svakome od nas drugačije situacije mogu izazvati stres. Primjerice, nekome će završetak studija stvoriti veliku napetost i strah, dok će drugome prekid veze biti puno stresniji. Svi mi imamo drugačija iskustva, pridajemo važnost različitim stvarima i imamo drugačija vjerovanja o svojim mogućnostima. Zbog toga nikada ne možemo znati koliko je nekome neki događaj stresan niti je li mu uopće stresan. Ljudima može biti teško priznati ili ih može biti sram ako im stres izazove neki „mali“ ili „nebitan“ događaj. Međutim, doživljaj stresa pokazuje da je taj događaj iz nekog razloga bio značajan i dopušten je jednako kao i kod „velikih“ događaja. Kada prihvatimo raznolikost doživljaja stresa, bit ćemo bolje pripremljeni pružiti podršku sebi i drugima.
Što se događa u mojem tijelu kada sam pod stresom?
Stres je fiziološki odgovor organizma na stresor (ono što je izazvalo stres). Kada naš mozak procijeni kako nešto iz okoline za nas predstavlja ugrozu ili prijetnju, naše se tijelo priprema za reakciju borbe ili bijega. Zamislite se kako hodate šumom i odjednom uočite medvjeda koji vam se približava. U tom će se trenutku aktivirati vaš živčani sustav i u krv će se otpustiti hormoni koji sudjeluju u stresnoj reakciji tijela, a omogućuju vašim mišićima da funkcioniraju brzo i efikasno.
Aktivacija živčanog sustava i povećanje koncentracije hormona adrenalina u krvi prati povećanje krvnog tlaka i pulsa te ubrzanje i produbljenje disanja zbog veće potrebe za kisikom. Proširuju se zjenice, usta postaju suha, pojačano se znojimo, a krv se preusmjerava iz unutarnjih organa prema mišićima i mozgu kako bismo mogli brzo promišljati i fizički djelovati². Hormon koji je veoma važan u odgovoru organizma na stresor je kortizol. On ima mnogo funkcija, a jedna je od njih osiguravanje dodatne energije tako što povećava otpuštanje uskladištene glukoze i masti². Djelovanjem živčanog sustava te hormona adrenalina i kortizola mijenja se djelovanje gotovo svakog organa u našem tijelu kako bismo bili spremni suočiti se s potencijalnom opasnosti. Tijelo će ostati u ovakvom stanju sve dok mu mozak ne pošalje poruku kako je prijetnja prošla. Tada će organizam prekinuti proizvodnju hormona i nedugo nakon toga naše će se tijelo vratiti u isto stanje kao i prije pojave stresora.
Kada stres ima nepovoljne učinke?
Kako bismo mogli dati odgovor na ovo pitanje, prvo ćemo objasniti razliku između kratkoročnog i dugoročnog stresa. Primjeri situacija u kojima doživljavamo kratkoročni stres jesu kašnjenje na predavanje, usmeno odgovaranje, kada prelazimo preko ceste i auto zakoči blizu nas, svađa s partnerom i slično. Naše će tijelo automatski pokrenuti stresnu reakciju i osjetit ćemo uobičajene tjelesne promjene. Kada stresna situacija prođe, naš će se organizam vrlo brzo umiriti. Kratkoročni stres često doživljavamo u svakodnevnom životu i može nam biti od velike koristi. Primjerice, pobuđenost prije sportskog natjecanja povećat će naš fokus i energiju, blagi osjećaj stresa prije ispita potaknut će nas na učenje, a kada vidimo opasnu zmiju brzo ćemo pobjeći. Kratkoročan stres nam pomaže u nošenju s opasnim situacijama i potiče nas na djelovanje te se generalno smatra dobrim za nas – neka istraživanja čak pokazuju da ima povoljne učinke na imunološki sustav4. Ipak, postoje i situacije u kojima vrlo intenzivan kratkoročni stres može imati nepovoljan učinak na djelovanje i/ili tijelo. Zamislite studenta kojem ispit izaziva vrlo jaku stresnu reakciju – doživljava „blokadu“ u mišljenju i ne može se koncentrirati, osjeća glavobolju i povraća noć prije ispita. Iako ovakav stres ne traje dugo, student će nam reći kako mu je takvo iskustvo bilo teško i neugodno.
Dugoročni stres uključuje životne teškoće koje traju dulje vrijeme ili se učestalo ponavljaju. To su primjerice dulja nezaposlenost, financijske poteškoće, dugotrajna bolest, obiteljski problemi, napetosti u socijalnim odnosima i slično. U takvim situacijama osoba se ne uspijeva prilagoditi i/ili riješiti problem koji uzrokuje stres. Njeno će tijelo dugo biti u stanju stresa – živčani sustav bit će pobuđen, a razine stresnih hormona u krvi povišene. Ovakvo stanje organizma nije zdravo zato što se tijelo ne može odmoriti i povratiti uobičajenu ravnotežu koja mu je potrebna.
Tada postoji povećana vjerojatnost od razvijanja psihofizioloških poremećaja, odnosno tjelesnih bolesti koje su uzrokovane ili pojačane emocionalnim čimbenicima³. Zamislite zaposlenika koji je saznao kako postoji mogućnost da izgubi posao. Ako neizvjesnost traje dugo, a on ne može utjecati na situaciju, svaki će dan na posao dolaziti svjestan da bi upravo sada mogao dobiti otkaz. To će vjerojatno u njemu izazivati različite neugodne emocije i misli, a možda će svaki put kad mu se nadređeni obrati doživjeti stresnu reakciju. Takvo često i ponavljano doživljavanje stresa nakon nekog vremena može dovesti do tjelesnih posljedica poput povećanja krvnog tlaka ili bolova u želucu. Kroničan stres iscrpljuje organizam i može dovesti do tjelesnih oštećenja.
Koje poremećaje i teškoće danas povezujemo sa stresom?
Psihofiziološki poremećaji nastaju kada se tijelo pretjerano iscrpi zbog dugotrajnog doživljavanja stresa. Najčešće se javljaju kardiovaskularni poremećaji, među kojima je na prvom mjestu hipertenzija odnosno visoki krvni tlak¹. Može doći i do razvitka i/ili pogoršanja koronarne bolesti srca. Psihofiziološki poremećaji često se javljaju i u probavnom sustavu. Za njega su vezane mučnina, povraćanje, bolovi u želucu, upala želučane sluznice (gastritis), proljev i slično. Unutar endokrinog sustava najčešće su bolesti koje se vezuju za stres hipertireoza i šećerna bolest¹.
Osim djelovanja stresa na organske sustave koje smo do sada nabrojali, postoje i indikacije kako dugoročni stres ima negativne učinke na imunosni sustav4. Primjerice, neki od nas se prehlade ili im izbije herpes tijekom ili nakon nekog stresnog razdoblja. Studenti izvještavaju o češćem javljanju dišnih infekcija tijekom ispitnih rokova5. Smatra se kako reakcije koje se događaju kao odgovor na psihološki stres smanjuju djelotvornost obrane organizma od različitih vanjskih tvari kao što su virusi ili bakterije, zbog čega smo tijekom i nakon stresnih razdoblja skloniji razbolijevanju.
Često ili dugotrajno doživljavanje stresa može potaknuti i razvitak nekih psihičkih tegoba kao što su depresija, panični napadaji, nesanica, stalno prisutna anksioznost i iritabilnost. Također, postoji veći rizik da osoba počne u većim mjerama piti alkohol, pušiti ili koristiti droge kako bi si olakšala nošenje sa stresom.
Što ponijeti sa sobom iz ovog članka?
Stres je stanje koje svi nekada doživljavamo. On nije uvijek loš suputnik u svakodnevnom funkcioniranju, naprotiv – u određenim situacijama i s optimalnom jačinom omogućuje nam psihičku usmjerenost i djelovanje. Ipak, važno je pratiti sebe i svoje tijelo, prepoznati kad smo pod dugotrajnim i/ili jakim stresom te si priznati da je neka situacija za nas važna i izaziva nam napetost. Ponekad nam u otpuštanju stresa mogu pomoći vježbe opuštanja, razgovori s bližnjima i tjelesna aktivnost. Kao dodatan podsjetnik za različite mehanizme u nošenju sa stresom pogledajte naš članak, a inspiraciju za aktivnosti za opuštanje možete pronaći u članku gdje smo okupili prijedloge svojih čitatelja. Uvijek se možete i javiti nama na [email protected] za dodatna pitanja.
Za kako si? napisala Lucija Eterović, polaznica kolegija Očuvanje i unapređenje mentalnog zdravlja, Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Literatura
¹ Havelka, M. (1995). Zdravstvena psihologija. Sveučilište u Zagrebu – Medicinski fakultet.
² Hudek-Knežević, J. i Kardum, I. (2006). Stres i tjelesno zdravlje. Naklada Slap.
³ Davison, G. C. i Neale, J. M. (1998). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Naklada Slap.
4 Dhabhar, F. S. (2014). Effects of stress on immune function: the good, the bad, and the beautiful. Immunologic Research, 58, 193–210.
5 Pinel, J. P. J. (2002). Biološka psihologija. Naklada Slap.
