U današnje vrijeme protok informacija nikada nije bio brži i jednostavniji. Internet i društvene mreže omogućuju svakome da sa svojim prijateljima ili pratiteljima podijeli što god želi uz malu ili gotovo nikakvu kontrolu sadržaja. Iako ovakav način funkcioniranja ima brojne pozitivne posljedice (npr. širenje i dostupnost znanja), on također omogućava brzo i nekontrolirano širenje netočnih informacija, čije posljedice mogu biti ozbiljne. Dobar je primjer tzv. Pizzagate afera koja se dogodila tijekom predsjedničkih izbora u SAD-u 2016. Tada je internetom počela kružiti informacija o lancu trgovine ljudima u koji su uključeni članovi Demokratske stranke, a s kojim je navodno bila povezana pizzeria Comet Ping Pong u Washingtonu. U jeku predsjedničkih izbora i političke borbe dviju stranki ova se vijest masovno proširila internetom. To je u konačnici rezultiralo muškarcem koji je u navedenu pizzeriju ušao s puškom i prijetio zaposlenicima da ga odvedu u podrum kako bi u njemu pronašao dokaze za navedene tvrdnje (naravno, nije pronašao ništa).
Ova afera samo je jedan od brojnih primjera brzog i efikasnog širenja tzv. lažnih vijesti. Iako su se one javljale čitavu ljudsku povijest, u današnjem digitalnom svijetu potencijal za njihovo širenje veći je no ikad. Veću medijsku pažnju dobile su kroz predsjedničke izbore u SAD-u 2016. i kroz Brexit, dok je sam naziv fake news popularizirao uskoro bivši američki predsjednik Donald Trump. Koliko su one realan problem pokazuju i rezultati istraživanja koji govore kako je za vrijeme izbora 2016. u SAD-u više od 150 priča koje sadržavaju lažne vijesti bilo podijeljeno preko 37 milijuna puta, i to samo na Facebooku. Prema drugom istraživanju 27% Amerikanaca u vrijeme izbora čitalo je vijesti s barem jedne stranice koja sadrži lažne vijesti i na njoj su čitali u prosjeku 5,5 članaka¹. Trenutna pandemija također je plodno tlo za lažne vijesti. Prema jednom istraživanju iz 2018., čak 20–30% YouTube videa o novim zaraznim bolestima sadrži netočne informacije³.
Što su dakle lažne vijesti i zašto se tako brzo šire? Lažne vijesti definiraju se kao namjerno širenje netočnih informacija kao da potječu iz relevantnih i pouzdanih izvora kako bi se došlo do nekog željenog cilja². U ovom članku bavit ćemo se psihološkim procesima u podlozi njihova prihvaćanja i širenja.
Nekoliko je čimbenika koji utječu na privlačnost i uvjerljivost lažnih vijesti. Vijest će se bolje „primiti“ ako je u skladu s onim što osoba već zna, ako je priča koherentna, prezentira ju uvjerljiv izvor, potkovana je dokazima te ako su je već prihvatili drugi slični ljudi (ili se tako percipira)². U vidu ovih kriterija važno je napomenuti kako danas funkcioniraju društvene mreže. Njihovi algoritmi očitavaju naše preference i prema tome slažu sadržaj koji će nam biti prezentiran. Stoga se vrlo brzo stvori svojevrstan filter koji odgovara našim stavovima, mišljenjima i interesima te nas brzo i efikasno spaja s drugim istomišljenicima. Ovakav „mjehurić“ iznimno pogoduje širenju lažnih vijesti na više načina. Prvo, zato što smo većinom okruženi istomišljenicima, dostupnije su nam one informacije koje podupiru naše postojeće stavove, a manja je vjerojatnost da ćemo biti izloženi drugačijim mišljenjima (jer takav sadržaj nećemo lajkati i dijeliti, a aplikacija želi da se što više angažiramo). Ovo negativno utječe na kritičko promišljanje i potiče prihvaćanje informacija kojima smo stalno izloženi. U takvom okruženju puno je veća vjerojatnost da ćemo nekritički dijeliti one informacije i vijesti koje su u skladu s većinom². Tu se u igru uključuje i naša socijalna priroda. Čovjek je socijalno biće koje teži pripadnosti nekoj grupi i pronalaženju istomišljenika. Na taj si način povećavamo osjećaje sigurnosti i pripadnosti, kao i doživljaj da možemo uspješno razumjeti i objasniti pojave s kojima se susrećemo te uspostaviti kontrolu nad njima. Ove su tendencije pogotovo izražene u situacijama u kojima percipiramo da smo u opasnosti – strah i neizvjesnost pojačavaju potrebu za sigurnosti i kontrolom. Stoga ćemo u razdobljima kao što su pandemija biti posebno skloni tražiti zajedništvo i priklanjati se stavovima za koje percipiramo da ih podupire većina ljudi.
Prilikom procjenjivanja istinitosti neke tvrdnje ili dokaza za nju, kao i pouzdanosti izvora, naš mozak često radi pogreške. Ove pogreške u razmišljanju nazivamo kognitivnim pristranostima, a one proizlaze iz potrebe da si potvrđujemo vlastito znanje i stavove te iz tzv. kognitivne lijenosti, odnosno tendencije našeg mozga da zadatke obavlja što brže i jednostavnije te uz što manji utrošak energije. Kako bi što brže došao do zaključka, naš mozak često preskače kritičko promišljanje i koristi se mentalnim prečacima ili heuristicima. U ljudskom prosuđivanju pronalazimo mnogo heuristika, a ovdje ćemo opisati one koji su najvažniji za lažne vijesti. Prvi je taj da ćemo generalno lakše procijeniti istinitima tvrdnje koje su jednostavne, odnosno one koje možemo brzo i lako procesirati. Pri tom veliku ulogu ima ponavljanje – što se neka vijest više ponavlja, to smo joj izloženiji i naš je mozak sve brže i lakše prepoznaje. Nakon nekog vremena počinje se uključivati heuristik poznatosti i mi tu tvrdnju počinjemo doživljavati istinitom. Ovaj heuristik najbolje je opisan u poznatoj izjavi Stotinu puta ponovljena laž postaje istina. Drugi važni heuristik ranije je opisana pristranost potvrđivanja, odnosno tendencija da tražimo one informacije koje će potvrditi naše postojeće znanje i stavove. Još je jedan važan heuristik tendencija da se oslanjamo na nekoliko manjih karakteristika koje ne analiziramo (npr. pročitamo samo naslov, a ne cijeli tekst i na temelju toga formiramo stav)¹.
Dakle, naš je mozak često brzoplet. Primjerice, kada se postavi pitanje Koliko je životinja svake vrste Mojsije ponio sa sobom na arku?, većina ljudi automatski će dati odgovor dvije bez da uoče da je u pitanju pogrešno naveden Mojsije umjesto Noe. Dobra je vijest da se ovaj efekt može lako poništiti tako da se potrudimo promisliti o vijestima koje čitamo i da im posvetimo malo više pažnje od čitanja samog naslova. Iako se ovo na prvu čini kao logična stvar, zapravo rijetko to radimo. U jednoj analizi 2,8 milijuna dijeljenih vijesti na Twitteru otkriveno je da je čak njih 59% podijeljeno bez da su korisnici uopće otvorili pripadni članak².
Uz pristranost potvrđivanja i kognitivnu lijenost, važnu ulogu u širenju lažnih vijesti igraju i emocije4. Lažne vijesti posebno se brzo šire kad se tiču emocionalno nabijenih tema (npr. trenutna pandemija ili politički obojene teme), a često su i formulirane tako da izazovu emocionalnu reakciju. Brojna istraživanja potvrđuju da se emocionalno nabijene vijesti na društvenim mrežama češće dijele od onih neutralnih, o čemu više možete pročitati u našem članku o emocionalnoj zarazi. Intenzivne emocije, bile one ugodne ili neugodne, uglavnom idu na štetu kritičkog mišljenja – svima nam je dobro poznat sindrom zaljubljenosti, kada nam se naša simpatija čini kao savršena osoba bez ijedne mane. Tako strah i anksioznost stvaraju potrebu za brzim djelovanjem i uklanjanjem opasnosti te aktivnosti kao što su kritičko promišljanje i analiziranje guraju u drugi plan. U situacijama kao što je pandemija takav način funkcioniranja čini nas nedovoljno kritičnima na obilje vijesti kojima smo svakodnevno izloženi i zato smo skloniji prihvaćanju onih informacija koje će nam najbrže i najjednostavnije vratiti osjećaje sigurnosti i kontrole – a to su najčešće one informacije s kojima se već slažemo i koje od nas ne zahtijevaju dodatan napor u vidu preispitivanja vlastitih stavova.
Lažne vijesti mogu predstavljati problem u kontekstu širenja neistinitih tvrdnji i vjerovanja. Dodatan problem predstavlja i to što pokušaj njihovih demantiranja često samo dodatno pojačava vjerovanje u njih. Stoga bi bilo korisnije djelovati prije nego što se one uopće prošire. Zato vam za kraj želimo dati nekoliko savjeta o tome kako prepoznati lažne vijesti i spriječiti njihovo širenje:
- Osvijestite svoje pristranosti. Ako ste došli do ovog dijela članka, već ste napravili prvi korak prema prepoznavanju lažnih vijesti: naučili ste nešto o psihološkim procesima u podlozi njihova širenja te ste se upoznali s brojnim pristranostima ljudskog razmišljanja koje pogoduju njihovom prihvaćanju. Nastojite imati ove informacije na umu kada konzumirate sadržaj iz medija i kada se informirate o temama koje vas zanimaju.
- Provjerite svoje izvore. Nastojite se informirati o pouzdanosti vaših uobičajenih izvora. Na ovom linku možete pronaći popis stranica s lažnim vijestima4, a možete se informirati i na stranici Muzej lažnih vijesti. U procjeni vrijednosti informacija može vam pomoći i Faktograf, jedini hrvatski portal posvećen provjeravanju činjenične točnosti izjava koje se pronalaze u javnom prostoru.
- Razmišljajte kritički. Nastojite kritički promišljati o sadržaju kojem ste izloženi. Pri tome vam mogu pomoći sljedeće smjernice koje smo preuzeli s infografike o prepoznavanju lažnih vijesti Međunarodne knjižničarske organizacije IFLA, a koju je prevelo Hrvatsko knjižničarsko društvo:
Gotovo svatko od nas nekad je „nasjeo“ na lažnu vijest – one su dizajnirane tako da privuku našu pažnju i iskoriste načine na koje naš mozak funkcionira kako bi promovirale stavove ili ciljeve svojih autora. Stoga je sasvim prirodno ako ne pristupimo baš svakoj vijesti s povećalom. Ipak, u svrhu sprječavanja širenja potencijalno opasnih dezinformacija važno je njegovati kritičko mišljenje i osvijestiti da možemo odgovornije pristupati sadržaju koji dijelimo na društvenim mrežama.
Literatura
¹ D. J. (4. srpnja 2020). Ideološki interesi i dalje su čest pokretač lažnih vijesti. Glas Slavonije. http://www.glas-slavonije.hr/vijest.aspx?id=436554
² Greifeneder, R., Jaffé, M. E., Newman, E. J. i Schwarz, N. (2020). The Psychology of Fake News: Accepting, Sharing, and Correcting Misinformation (prvo izdanje). https://www.taylorfrancis.com/books/psychology-fake-news-rainer-greifeneder-mariela-jaff%C3%A9-eryn-newman-norbert-schwarz/e/10.4324/9780429295379
³ Taylor, S. (2019.) The psychology of pandemics: Preparing for the Next Global Outbreak of Infectious Disease. Cambridge Scholars Publishing.
4 Vranić, A. (8. travnja 2020). Fake news: priča o novcu, razumu i tri jokera. Zagrebačko psihološko društvo. https://zgpd.hr/2020/04/08/fake-news-prica-o-novcu-razumu-i-tri-jokera/
