Za početak jedno naizgled jednostavno pitanje: koja je funkcija sreće? Ako pokušate malo dublje razmisliti o ovom pitanju, vjerojatno ćete potegnuti i mnoge druge teme. Možda ćete razmišljati je li sreća čisto hedonističko iskustvo ili ima svoju svrhu, ili ćete se, pak, zapitati zašto su ugodne emocije kroz evolucijsku povijest ostale važan dio ljudskog psihološkog funkcioniranja. Može se činiti da su ugodne emocije bitne samo jer nam u tom trenutku ukazuju da smo u redu. Uistinu, pokazalo se da sveukupna ravnoteža ugodnih („pozitivnih“) i neugodnih („negativnih“) emocija kod ljudi doprinosi njihovu subjektivnom osjećaju dobrobiti¹. No jesu li ugodne emocije uistinu same sebi svrha?
Iako neugodne, emocije poput ljutnje, straha, tuge i gađenja imaju svoju istraženu ulogu te su s razlogom opstale tijekom duge evolucijske prošlosti. Neugodne emocije potiču sklonost specifičnim radnjama koje su našim precima bile, a i danas u mnogim situacijama ostaju, adaptivne. Primjerice, ako osjećamo gađenje, pokušat ćemo se što brže udaljiti od objekta gađenja kako bismo što efikasnije smanjili mogućnost zaraze. Ta je reakcija instinktivna te je naše ponašanje u takvoj situaciji često automatsko i ograničeno.
Stvar nije tako jasna s ugodnim emocijama. U većini situacija one nas ne usmjeravaju specifičnim odgovorima. Ne pripremaju nas na određenu radnju, već uzrokuju opću, nespecifičnu aktivaciju. Primjerice, ako smo sretni, često ćemo imati više energije, veća je vjerojatnost da ćemo se smiješiti ili prilaziti ljudima, možda ćemo čak i skakutati od sreće. Istraživački i intuitivno ugodne se emocije često promatraju samo kao pokazatelji dobrobiti. Ipak, novije psihološke teorije upućuju na to da one također imaju značajnu funkciju u ostvarivanju optimalne razine funkcioniranja.
Ovaj proces objašnjava teorija proširenja i izgradnje²,³. Prema ovoj teoriji, ugodne emocije vode k širenju mogućnosti i fleksibilnijim reakcijama. Za razliku od neugodnih, ugodne emocije signaliziraju sigurnost, proširuju repertoar ponašanja te omogućuju izgradnju novih obrazaca ponašanja. Jednostavnije rečeno, lakše učimo, kreativniji smo u svojim rješenjima, usmjereniji smo na problem te tolerantniji. Emocije koje nas potiču na osobni razvoj uključuju:
- sreću, koja stvara želju za igrom, pomicanjem granica i kreativnim stvaralaštvom, što se, osim u socijalnom i fizičkom ponašanju, očituje i na intelektualnoj i umjetničkoj razini;
- interes, koji stvara potrebu za istraživanjem, usvajanjem novih informacija i iskustava te kroz taj proces dovodi do građenja vlastitog identiteta;
- zadovoljstvo, koje nas potiče na uživanje u trenutnim životnim okolnostima te integriranje tih okolnosti u novi pogled na sebe i svijet;
- i naposljetku – ljubav, koju vidimo kao skup gore opisanih ugodnih emocija – doživljena u kontekstu sigurnog i bliskog odnosa kreira ponavljajuće cikluse potrebe za istraživanjem, igrom i uživanjem s voljenima.
Čini se da se širenje repertoara misli i ponašanja potaknutih od strane ugodnih emocija razvilo zbog njihovih indirektnih i dugoročnih utjecaja na dobrobit pojedinca. Ukratko, opisano širenje gradi trajne osobne resurse³.
Sagledajmo ovo kroz jedan primjer. Specifični oblici igre lovice javljaju se kod mladunčadi raznih vrsta. Evolucijski, moguće je kako je ova igra opstala jer mladunce dugoročno priprema na susret s grabežljivcem. Igra u ovom slučaju gradi fizičke (npr. kondicija) i socijalne resurse (npr. prijateljstva). U kontekstu igre često se javlja smijeh, koji signalizira otvorenost za nove, prijateljske interakcije i veze (širenje mogućnosti). Dječja igra također gradi intelektualne resurse, povisujući razinu kreativnosti i potičući razvoj mozga. Svi ovi resursi prilagođavaju buduća iskustva pojedinca, od onih fizičkih, preko društvenih do intelektualnih i psiholoških ishoda.
Ono što je važno naglasiti jest da su osobni resursi koje pojedinac stekne tijekom doživljavanja ugodnih emocija otporni. U tom smislu, oni nadžive emocionalna stanja koja su vodila njihovom usvajanju. Stoga ugodnim iskustvima ljudi mijenjaju sami sebe – postajući kreativnijima, imajući više znanja, bivajući otpornijima, povezanijima s društvom te zdravijima. Slikovni prikaz opisanog možete vidjeti na slici ispod³.
Spirala „prema gore“.
Posljedično, ljudi bi trebali njegovati ugodne emocije u sebi ne samo kao krajnja stanja već i kako bi postigli psihološki rast i razvoj te poboljšano psihičko i fizičko stanje kroz vrijeme. Čini se kako se ovo ogleda i u neuralnim promjenama – u električnoj aktivnosti mozga, čak i mogućnosti stvaranja novih neurona. Navedene promjene utječu na mijenjanje umreženosti mozga, što ponovno potiče stvaranje daljnjih pozitivnih promjena u životu. Na ovaj način nastaje i održava se tzv. spirala prema gore (engl. upward spiral)⁴.
Neki od načina širenja opsega aktivnosti i poticanja ugodnih emocija jesu:
- Prakticiranje zahvalnosti. Osjećaj ugode moguće je izazvati usmjeravanjem na stvari na kojima smo zahvalni. Iskazivanje zahvalnosti može utjecati na produkciju serotonina, koji poboljšava raspoloženje i promiče lakše prekidanje ovisničkih ponašanja⁴.
- Tjelovježba. Tjelovježba može mijenjati električnu aktivnost mozga tijekom sna, što smanjuje razinu anksioznosti, poboljšava raspoloženje i daje više energije za nastavljanje aktivnosti tjelovježbe⁴.
- Humor. Omiljeni stand-up komičar, humoristična serija ili najbolji prijatelj samo su neki od potencijalnih resursa kojima se možete okrenuti kad vam treba malo smijeha.
- Bivanje u trenutku. Tijekom dana događaju nam se mnoge ugodne stvari, ali im zbog užurbanosti rijetko posvetimo pažnju koju zaslužuju. U ovome nam može pomoći tzv. mindfulness, o kojemu više možete pročitati u našem članku.
- Ovladavanje vještinama. Usvajanjem znanja gradimo osjećaj samoefikasnosti. Percipirana samoefikasnost podrazumijeva naša vjerovanja o vlastitoj sposobnosti u nošenju s i mijenjanju raznih životnih situacija. Upravo je samoefikasnost temelj ljudske motivacije, uspješnih ishoda i emocionalne dobrobiti⁵.
- Druženje i bivanje dijelom zajednice. Potpora i prihvaćanje od strane bližnjih jedna je od osnovnih ljudskih potreba čija je važnost sve očitija u doba izolacije i fizičkog distanciranja. Ovim vas putem potičemo da održavate redovan kontakt s obitelji, prijateljima ili kolegama. Bitno je naglasiti da se fizičko distanciranje ne smije pretvoriti u ono socijalno.
Zaključno, lančani efekt naših misli, ponašanja i emocija očituje se kako u neugodnim tako i u ugodnim stanjima. Nadamo se da će vas ova perspektiva potaknuti na aktivno angažiranje u aktivnostima koje mogu voditi ugodnim emocijama te osobnom rastu. Ako u tome trebate podršku, slobodno nam se javite na [email protected]. Naš vam je sandučić uvijek otvoren.
Literatura
¹ Diener, E., Sandvik, E. i Pavot, W. (1991). Happiness is the frequency, not the intensity, of positive versus negative affect. U F. Strack (Ur.), Subjective well-being: an interdisciplinary perspective, str. 119–139. Pergamon Press.
² Fredrickson, B. L. (2004). The broaden–and–build theory of positive emotions. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Series B: Biological Sciences, 359(1449), 1367–1377.
³ Fredrickson, B. L. i Cohn, M. A. (2008). Positive emotions. U M. Lewis, J. M. Haviland-Jones i L. Feldman Barrett (Ur.), Handbook of Emotions, str. 777–796. The Guilford Press.
⁴ Korb, A. (2015). The Upward Spiral: Using Neuroscience to Reverse the Course of Depression, One Small Change at a Time. New Harbinger Publications.
⁵ Bandura, A. (1997). Self-efficacy: The Exercise of Control. Freeman.
