ISTINA ILI MIT?
Ljubomora je znak ljubavi.
Žrtve uživaju u nasilju. Da nije tako, napustile bi zlostavljača.
Muškarci su po prirodi nasilni.
Ako su obje strane pristale izaći na spoj, ne može se reći da se dogodilo silovanje.
Nasilje u obitelji i između bračnih partnera njihova je privatna stvar.

 

Sve su gore navedene rečenice mitovi. Ljubomora je pokazatelj nesigurnosti u sebe i partnera te je često način kontroliranja partnera. Nitko ne uživa kada je zlostavljan. Muškarci se ne rađaju nasilni. Pojedinci mogu naučiti rješavati probleme kontroliranjem drugih putem nasilnog ponašanja, no isto tako mogu odučiti takve obrasce ponašanja. Silovanje je silovanje bez obzira na odnos žrtve i počinitelja. Nasilje je ozbiljan društveni problem.

Nasilje u vezama vrlo je rasprostranjen problem današnjice kojem je potrebno posvetiti više pažnje. Kako društvo napreduje te se sve više zalaže za izjednačavanje ljudskih prava, tako se kroz godine promijenila i definicija nasilja. Danas se nasiljem u partnerskim odnosima smatra svako ponašanje kojem je cilj na bilo koji način ugroziti tjelesnu i/ili psihičku sigurnost partnera¹. Svjetska zdravstvena organizacija navela je, između ostalog, nasilje u partnerskim odnosima kao globalni javnozdravstveni problem koji narušava psihičko i tjelesno zdravlje pojedinca².

 

Nasilje u partnerskim odnosima može se manifestirati na različite načine, zbog čega govorimo o različitim vrstama nasilja. Govorimo li o vrsti sile koja se upotrebljava kako bi se kontroliralo partnerovo ponašanje, tada nasilje možemo podijeliti na tjelesno, seksualno, psihičko i ekonomsko zlostavljanje². Prema podacima prikupljenima u Hrvatskoj, 58% mladih između 16 i 26 godina koji su u vezi ili su imali iskustvo veze izjavilo je da su doživjeli neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskom odnosu³. Dodatno, 70% mladih izjavljuje da su doživljavali takva ponašanja kroz duže razdoblje³. U 2019. godini prekršajno je prijavljeno 9626 osoba zbog prekršaja počinjenog nasilja u obitelji te je zabilježeno povećanje broja kaznenih djela u obitelji i među bliskim osobama za čak 28% u odnosu na 2018. godinu⁴.

Kada netko spomene nasilje u vezama, tjelesno zlostavljanje možda je prva asocijacija, no upravo je psihičko zlostavljanje ono najčešće. Nažalost, najteže ga je i prepoznati – partner koji je žrtva često tolerira ova ponašanja te ih opravdava kao odraz partnerove ljubavi². Ponekad se koristi i termin emocionalno zlostavljanje zbog emocionalne boli koju žrtva osjeća. Ono što karakterizira ovaj način zlostavljanja jest vrijeđanje, kritiziranje, zastrašivanje prekidom veze, verbalne i emocionalne prijetnje, udaljavanje žrtve od obitelji i prijatelja, stvaranje osjećaja krivnje, a može doći i do potpune kontrole ponašanja i kretanja⁵. Sva ova ponašanja imaju loš utjecaj na žrtvino samopoštovanje te čine da se osjeća krivom i bezvrijednom. Problem je ovog oblika nasilja u tome što se problematična ponašanja isprva mogu činiti banalnima, ali polako prerastaju u sve nasilnija ponašanja kako bi partner zlostavljač zadržao moć nad žrtvom⁶. Ono što želimo posebno istaknuti kada govorimo o ovom obliku nasilja jest ljubomora, koja često ostane skrivena unutar veza, a kasnije može biti okidač za tjelesno zlostavljanje². Pretjerana posesivnost partnera može u očima žrtve, ako je neiskusna, izgledati kao znak ljubavi⁷. Nasilnici su nesigurni u sebe, boje se da neće biti voljeni te se stoga uključuju u sve žrtvine aktivnosti i tako je udaljuju od prijatelja i obitelji. Kontrolirajuća ponašanja postaju sve češća i većeg intenziteta te omogućuju nasilniku da žrtva bude ovisna o njemu⁷.

Drugi je najčešći oblik nasilja u vezama tjelesno zlostavljanje, koje karakterizira uzrokovanje tjelesne boli ili ozljede partneru te ponašanja poput pljuskanja, čupanja kose, ugriza, udaranja rukama i nogama, bacanja predmeta², držanja žrtve da ne može otići, bacanja žrtve po prostoriji i slično⁷. Žrtve često prvi udarac ili šamar opravdavaju, smatraju da je partner/ica bio/la jako loše volje ili uznemiren/a, da su nešto krivo učinili ili da su ga/ju izazivali, da on/a nije takav/a i da se to neće više dogoditi. Međutim, nakon što se nasilnik prvi put ponaša nasilno, svaki sljedeći put postaje mu lakše to učiniti. Dodatno, svakim sljedećim incidentom intenzitet se nasilnog ponašanja pojačava⁶. Ovim oblikom nasilja mogu se uzrokovati ozbiljne tjelesne ozljede te se zbog toga ono češće spominje u društvu i medijima.

Seksualno zlostavljanje odnosi se na neželjena i neugodna ponašanja seksualne prirode². To mogu biti neželjeni dodiri, komentari ili poljupci pa sve do spolnog odnosa na koji žrtva nije pristala ili na koji ju je nasilnik nagovarao, prisiljavao ili ucjenjivao. Mnoge žrtve ovog oblika nasilja vjeruju kako je njihova dužnost udovoljiti partneru. Ovo je čest slučaj u braku, gdje žrtva nije svjesna da se radi o seksualnom zlostavljanju jer smatra da mora obavljati svoje bračne dužnosti⁸. Zbog toga bismo voljeli još jednom naglasiti da je seksualno zlostavljanje nasilje neovisno o odnosu počinitelja i žrtve. Žrtve seksualnog nasilja mogu iskusiti različite uznemirujuće psihološke posljedice poput osjećaja krivnje i srama, pogotovo ako se radi o spolnom kontaktu na koji je žrtva bila nagovorena, odnosno nije ga eksplicitno odbila, pa nije sigurna broji li se kao zlostavljanje. Osim toga, izlaganje seksualnom zlostavljanju smanjuje razinu samopoštovanja žrtve i stvara joj negativnu sliku o vlastitom tijelu⁸.

Ekonomsko zlostavljanje također je oblik nasilja koji se pojavljuje u intimnim vezama, a potrebno ga je razlikovati od ekonomske ovisnosti jednog partnera o drugom. Ekonomsko zlostavljanje odnosi se na ponašanja kojima nasilnik ograničava i kontrolira žrtvine resurse i potencijale, a ekonomska ovisnost odnosi se na situaciju u kojoj žrtva zbog nedostatka financijskih resursa ne može zadovoljiti vlastite potrebe. Neka ponašanja koja ukazuju na ekonomsko zlostavljanje su: oduzimanje i/ili uskraćivanje financijskih sredstava, potpuna kontrola kućnog budžeta, davanje džeparca žrtvi, učestalo provjeravanje potrošenog novca, uništavanje žrtvine imovine, zabrana zapošljavanja, uskraćivanje prava na obrazovanje ili zdravstvenu zaštitu i slično. Velik problem koji se pojavljuje uz ovaj oblik zlostavljanja jest što se ono može nastaviti čak i ako žrtva napusti nasilnika. Nasilnik i dalje može ekonomski zlostavljati žrtvu neizvršavanjem svojih financijskih obaveza i ucjenjivanjem⁹.

 

Podaci koji ukazuju na učestalost nasilja u vezama veoma su zabrinjavajući, a posebnu pozornost treba posvetiti nasilju u mladenačkim vezama. Adolescencija je razdoblje u kojem razvijamo stavove o svijetu i međuljudskim odnosima te uspostavljamo prve romantične odnose s drugima. Štoviše, iskustva koja steknemo tijekom tog razdoblja imaju utjecaj na naša kasnija ponašanja u vezi, a taj utjecaj može ići i u pozitivnom i negativnom smjeru.

U našem sljedećem članku možete pročitati više o znakovima koji upućuju na postojanje nasilja u vezi, posljedicama nasilja te savjetima za pomoć, kao i pronaći popis nadležnih institucija i drugih organizacija koje pružaju pomoć žrtvama nasilja. Važno je naglasiti kako je prema svim oblicima nasilja potrebno imati nultu toleranciju. Podsjećamo vas da imate prava u vezi – pravo na razumijevanje, pravo na poštovanje, pravo na sigurnost, pravo reći ne. Ako ste prepoznali neki od opisanih oblika nasilja u svojoj vezi i potrebna vam je podrška, potičemo vas da potražite pomoć. Uvijek ste dobrodošli javiti se na [email protected] ili potražiti druge oblike psihološke podrške.

 

---

Literatura

¹ Kelly, U. A. (2011). Theories of intimate partner violence: From blaming the victim to acting against injustice: Intersectionality as an analytic framework. Advances in Nursing Science, 34(3), 29–51.

² Ajduković, M. i Ručević, S. (2009). Nasilje u vezama mladih. Medicus, 18, 217–225.

³ Libela. (2019). Kontrola i posesivnost kao oblici nasilja u vezama mladih. https://www.libela.org/vijesti/10256-kontrola-i-posesivnost-kao-oblici-nasilja-u-vezama-mladih/

⁴ Ministarstvo pravosuđa (2020). Izvješće o radu Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka i izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji za 2019. godinu. https://pravosudje.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Strategije,%20planovi,%20izvje%C5%A1%C4%87a/Izvjesce%20o%20radu%20Povjerenstva%20za%202019.pdf

⁵ Bell, K. J. (2008). Intimate partner violence on campus: A test of social learning theory [doktorski rad, Indiana University of Pennsylvania]. https://iup.edu/library/

⁶ Crompton, V. K. i Kessner, E. Z (2003). Saving beauty from the beast: How to protect your daughter from an unhealthy relationship. Little, Brown & Company.

⁷ DeRusha, T. L. (2007). A comprehensive study and critical analysis of literature related to violence in teen dating relationships [neobjavljen diplomski rad]. The University of Wisconsin-Stout. https://minds.wisconsin.edu/handle/1793/42261

⁸ Jambrešić, I. (2016). Nasilje u romantičnim odnosima [neobjavljeni završni rad]. Filozofski fakultet u Osijeku.

⁹ Klasnić, K. (2011). Ekonomsko nasilje nad ženama u intimnim vezama u hrvatskom društvu – konceptualne pretpostavke. Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, 20(3), 335–356.