Zamislite sljedeće situacije:

Dvije prijateljice sjede u restoranu već 20 minuta, čekajući da ih konobar primijeti. On ih svaki put zaobiđe pa odluče odustati od tog restorana i odlaze u drugi koji je 15 minuta dalje, iako su još od početka jako gladne.

Zaposlenica se priprema za izlazak iz ureda. Nadređeni joj prilazi i moli je da ostane dulje te da ažurira podatke za sutrašnju prezentaciju. Nije prvi put da joj daje takav zadatak na samom kraju radnog vremena. Zbog toga što joj je nadređeni, neugodno joj je odbiti ga pa pristaje, iako ima dogovoren spoj kojem se već dulje vrijeme raduje.

Nakon napornog dana, ispred ulaznih vrata doma jednu gospođu zaustavlja susjeda i započinje s njom razgovor. Gospođa zna da susjeda, kada se zapriča, može govoriti i do pola sata bez prestanka, no generalno joj je draga pa joj je neugodno prekinuti je. Što gospođa dulje sluša susjedu, to postaje pasivnija u razgovoru i tek nakon pola sata ulazi u stan – iscrpljena i živčana.

Kako vi reagirate kada se nađete u sličnim situacijama? Za sve koji ste se prepoznali u ovim scenarijima, moguće je da imate tendenciju reagirati neasertivno i često stavljate tuđe potrebe ispred svojih. Neasertivno ponašanje odnosi se na popuštanje pred zahtjevima drugih i dopuštanje drugima da narušavaju naše potrebe ili prava¹. To je zapravo izostanak zauzimanja za ono što želimo. Takav način reagiranja nije rijedak pa tako mnogi ljudi, suočeni s neugodnim ili konfliktnim situacijama, imaju tendenciju reagirati neasertivno, odnosno pasivno. A zašto? Mnoge je strah posljedica zauzimanja za sebe – kako će drugi reagirati, hoće li ih to naljutiti, razočarati ili povrijediti i hoće li to negativno utjecati na odnos koji imaju¹^,². Druge pak brine imaju li uopće pravo biti asertivni i zauzeti se za svoje potrebe u određenoj situaciji – počinju se osjećati krivo ili kao da su time sebični¹^,². Neki pak žele komunicirati na asertivan način, ali ne znaju kako¹^,².

 

Kada ne komuniciramo svoje potrebe, onda ni ne dajemo drugima priliku da nam izađu u susret: Lakše je da još i to napravim, nego da sad ulazimo u neku raspravu. Ako često odabiremo put popuštanja, možemo se početi osjećati povrijeđeno i tjeskobno jer nas drugi ne uvažavaju na način koji želimo i ne ponašamo se u skladu sa svojim interesima. Tada možemo osjećati samosažalijevanje, bespomoćnost i potištenost, ali i zamjeranje, ljutnju i bijes¹. Iz stanja potpune pasivnosti odjednom možemo ući u stanje bijesa i borbenosti: Dosta je više! Ja sam taj/ta koji/a se uvijek prilagođava – kada će se netko meni malo prilagoditi?! Što je s mojim željama i potrebama, kada će one biti važne?. To je prirodna reakcija s obzirom na frustraciju koju osjećamo, no važno je zastati na trenutak i objektivno sagledati: Ako do tog trenutka nikome nismo rekli što nam je važno, kako su drugi mogli znati što nam je važno i izaći nam u susret?

Što češće tako prešućujemo svoje želje i popuštamo pred tuđim zahtjevima, koliko god mali oni bili, to se više počinjemo osjećati kao da trpimo nepravdu i veća je vjerojatnost da ćemo u nekom trenutku reagirati agresivno¹. Agresivnom reakcijom povećavamo vjerojatnost da ostvarimo svoje trenutne ciljeve, ali na direktnu štetu drugih ljudi, a dugoročno i nas. Iako se time zauzimamo za svoje osjećaje i potrebe, to činimo na način koji umanjuje potrebe i prava drugih te narušava njihovu dobrobit. Time može doći do narušavanja odnosa, a možemo i osjećati žaljenje, sram i krivnju jer smo agresivnog reagirali¹.

Za razliku od agresije, asertivnost je oblik izražavanja u kojem direktno, staloženo, iskreno i pozitivno komuniciramo svoje potrebe, dok istovremeno uvažavamo potrebe drugih¹. Ona nam omogućuje da se zauzimamo za sebe bez krivnje i anksioznosti te da izražavamo svoje osjećaje bez narušavanja tuđe dobrobiti. Osoba koja se ponaša asertivno ponaša se u skladu sa svojim interesima te iskreno izražava svoje potrebe i želje. Takvom direktnom komunikacijom povećava vjerojatnost da ostvari svoje ciljeve, i to na način koji dovodi do veće autentičnosti u odnosima te većeg osjećaja zadovoljstva samim sobom.

Asertivna komunikacija je zlatna sredina između neasertivnosti i agresivnosti. – Joseph Wolpe¹

Primjer:

Naručili ste dostavu hrane. Dostavljač vam donese duplu porciju i u skladu s time veći račun.

Neasertivno: Zbunjeno prihvatite narudžbu i ne kažete ništa dostavljaču, iako vam je jasno da je došlo do zabune. Dostavljač primijeti vašu zbunjenost i pita je li sve u redu. Kažete da je i platite puni račun. Kasnije ste ljuti na sebe što niste ništa rekli.

Agresivno: Ljutito se obrušite na dostavljača i derete se na njega da vas je pokušao prevariti te da bi vam drugi obrok trebao dati besplatno. Dostavljač se osjeća poniženo, iz neugode pristaje i kasnije ima problema s nadređenim.

Asertivno: Mirnim tonom objasnite dostavljaču da je došlo do zabune i da nećete platiti drugi obrok, već da ga ponese nazad. Uvažite da je nezgodna situacija za dostavljača, ali objasnite da ne želite platiti jelo koje niste naručili. Dostavljač se ispriča, naplati vam samo jedan obrok i drugi ponese sa sobom.

 

Asertivnost je zlatna sredina između neasertivnosti i agresivnosti, ali znači li to da je uvijek primjerena? Nažalost, neki ljudi negativno reagiraju na asertivnost pa smo primorani prijeći na drugi oblik reagiranja kako bismo se zaštitili. Primjerice, ako osjetite da druga osoba agresivno reagira na vašu asertivnost i ne želite joj davati povoda za konflikt, prirodno je da prijeđete na neasertivno povlačenje. Slično tako, ako je netko već agresivan prema vama, nije neobično da sami reagirate agresivno kako biste se zaštitili. Sva tri oblika reagiranja su nam prirodna, no asertivnost je ona kojoj bismo trebali težiti jer nam omogućava odnose u kojima smo iskreni, autentični i brižni – kako prema sebi, tako i prema drugima.

Sada kada smo prošli razlike između neasertivne, asertivne i agresivne komunikacije, možete pokušati osmisliti asertivne oblike reakcija za situacije s početka teksta. Smjernice za asertivnu komunikaciju možete pronaći u našem idućem članku, a ako vam je potrebna podrška u vježbanju asertivnosti, možete nam se javiti na [email protected].

 

---

Literatura

¹ Alberti, R. i Emmons, M. (2017). Your Perfect Right. Impact Publishers.

² de Azevedo Hanks, J. (2016). Self-Expression: Doormat, Sword, and Lantern. The Assertiveness Guide for Women: How to Communicate Your Needs, Set Healthy Boundaries, and Transform Your Relationships (str. 131-147). New Harbinger Publications, Inc.