Iako promjena svakodnevnih rutina uzrokovana pandemijom izaziva anksioznost kod svih, ona može biti posebno uznemirujuća za ljude koji pate od psihičkih poremećaja. Socijalne strukture i odnosi komponente su psihičkog i fizičkog zdravlja, a njihov iznenadan nestanak pogotovo je težak za one koji pomoću njih održavaju ravnotežu u borbi sa psihičkim teškoćama. Dodatan je problem strah od mnogih nepoznanica i neizvjesne budućnosti. Ovo je dezorijentirajuće doba, pogotovo za one koji se bore s anksioznim poremećajima čiji je sastavni dio strah u vezi s budućnosti.
Jedan od anksioznih poremećaja je i opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP). Radi se o stanju koje karakterizira doživljavanje opsesija i kompulzija. Opsesija je repetitivna, neželjena, uznemirujuća i intruzivna misao, slika ili nagon koji izaziva gađenje ili nelagodu te usmjerava pažnju na prijetnju ili percipiranu opasnost. Kompulzija je repetitivno ponašanje ili psihički akt (npr. tiho ponavljanje „posebnih“ riječi, slika ili brojeva) za koje osoba s OKP-om osjeća da ih mora napraviti kako bi si olakšala nelagodu uzrokovanu opsesivnom mišlju i prevenirala percipiranu opasnost ili prijetnju. Umjesto da riješe problem, kompulzije uzrokuju dodatnu anksioznost te rezultiraju vremenski zahtjevnijim i mentalno iscrpljujućim opsesijama. Sadržaj opsesija razlikuje se od osobe do osobe, a česte teme uključuju strah od uzrokovanja štete ili ozljeđivanja bliskih osoba te strah od kontaminacije (zaraze).
Procjenjuje se da gotovo trećina osoba kojima je dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj pati od tzv. kontaminacijskog OKP-a, odnosno žive u strahu od zaraze uzročnicima bolesti i redovito se boje za svoje zdravlje. Taj strah i anksioznost povišeni su uslijed pandemije koja može potaknuti neka obilježja OKP-a poput preokupacije čistoćom. Pravila su se promijenila, prijatelji i susjedi sada izvode ponašanja koja su znakovita za OKP, a oni koji su naučili kako se uspješno nositi s opsesijom oko kontaminacije i kompulzijom dezinficiranja naporno rade kako bi se nosili s novom situacijom. Isti ljudi koji su im godinama govorili da su njihove brige i ponašanja ekstremna sada im govore da peru ruke kako se ne bi zarazili, što je teško pomiriti. Pojava ovog virusa prijeti poništavanjem svog napretka kojeg su postigli u uvjeravanju samih sebe da je njihov strah od prijenosa neke bolesti pretjeran.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj uspješno se kontrolira kognitivno-bihevioralnom terapijom. Tretman uključuje izlaganje situacijama koje izazivaju anksioznost i sprječavanje odgovora koji bi tu anksioznost trebao smanjiti kako bi klijenti shvatili da su njihovi strahovi neutemeljeni. Klijente se ohrabruje da se stavljaju u situacije koje im izazivaju opsesivne misli te da se postepeno sve dulje opiru porivu za izvršenjem rituala koji smanjuju anksioznost. Primjerice, klijenta se zamoli da nakon dodirivanja kvake vrata pričeka minutu, pa pet minuta, pa deset minuta prije pranja ruku, ili da ne opere ruke prije nego što nešto pojede. Kada takvo izlaganje ne izazove bolest ili štetu, osoba uči da se njeni strahovi uglavnom ne ostvaruju i uči kako prihvatiti životnu neizvjesnost. Jedini način savladavanja OKP-a je naučiti živjeti s njime kroz izlaganje. Međutim, takvo izlaganje sada predstavlja stvarnu prijetnju.
Ljudi s dijagnozom OKP-a pokušavaju naći ravnotežu između prikladnog opreza i pretjerane reakcije. Pandemija muti liniju između sigurnosti i kompulzije te oni više ne znaju kakvo je ponašanje pretjerano. Naputci vlasti potiču ponašanja koja su osobe s OKP-om prije pokušavale ne raditi kako bi kontrolirale svoj poremećaj. Relevantni zdravstveni savjeti otvaraju put prema svakoj neželjenoj misli koju OKP može izmisliti. Mnogi se ljudi koji imaju OKP vjerojatno osjećaju kao da su njihovi strahovi cijelo vrijeme bili opravdani i da su se s pravom brinuli. OKP može uzrokovati ne samo misao da je iznimno vjerojatno da će dobiti ovaj novi virus, nego i osjećaj da moraju poduzeti svaku mjeru kako ga ne bi prenijeli svojim voljenima. Taj prenapuhani osjećaj odgovornosti i strah od rizika vodi ponašanjima koja prelaze mjeru za one koji ne pate od OKP-a. To je razumljivo jer OKP preuveličava težinu problema, a sličan se senzacionalizam pojavljuje i u sveprisutnim medijima te na društvenim mrežama. Sve je to izrazito psihički i tjelesno iscrpljujuće te će za neke učinak pandemije bolesti COVID-19 vjerojatno biti vidljiv dugo nakon što javnozdravstvena kriza prođe.
Savjeti za osobe koje žive s OKP-om u pandemiji
Osvijestite da vaša okolina nije onoliko opasna koliko mislite i da rizik od zaraze nije onoliko visok koliko mislite da jest. Prepoznajte da vaš OKP preuveličava opasnost. Pandemija jest stvaran problem, ali i vaša ga okolina već shvaća ozbiljno. Poduzete su konkretne mjere za sprječavanje širenja infekcije i to je dobro. Znamo koja su ponašanja rizična, a koja nisu. Postoje stvari koje možemo raditi kako bismo se zaštitili, kako bismo si pomogli kroz ovo razdoblje i kako bismo se međusobno podržali. Zapravo je Nacionalni krizni stožer preuzeo funkciju zaštite, on je naša kompulzija i dovoljno ga je slijediti. Ne morate raditi ništa više od propisanog.
Pokušajte si postaviti jasna pravila koja možete pratiti, primjerice, odredite koliko često ćete si dozvoliti da očistite svoj dom. Možete jednom dnevno dezinficirati površine koje se često diraju, pritom razmatrajući je li to doista potrebno. Ako ste cijeli dan bili doma i niste imali goste, trebate li zaista dezinficirati kvaku ulaznih vrata? Ovaj vam korak ne bi trebao oduzimati više od nekoliko minuta dnevno. Perite ruke nakon što ste bili vani ili u javnosti, prije jedenja, nakon odlaska na WC i nakon što ste kašljali ili kihnuli. Koristite isključivo vodu i sapun. Iza smjernica o pranju ruku stoje činjenice na koje se možete osloniti: ako je 20 sekundi dovoljno, onda je 25 sekundi previše. Dok perete ruke, govorite si: Ovo dolazi izvana. Ovo nije OKP. Ovo je potrebno.
Ne dajte OKP-u prostora. On cvate uz pomoć riječi možda. Kada primijetite misao poput Možda sam se zarazio/la u trgovini, prepoznajte to možda. Recite si: Zarazio/la sam se u trgovini i nemojte ponovno oprati ruke. Nastavite sa svojim danom. Ta je misao vrlo vjerojatno netočna i sigurno jako neugodna, ali time što ste izgovorili najgori mogući scenarij i unatoč njemu nastavili sa svojim danom oduzeli ste moć OKP-u. Nemojte čekati da neželjene misli nestanu prije nego što nastavite sa životom. Ovaj je princip jednako važan sada kao što je bio i u „mirnodopskim“ uvjetima. Dozvolite anksioznosti da dođe i izdržite je. Što češće to činite, to će anksioznost biti manjeg intenziteta i brže će vas napustiti. Naravno, kad počnete s ovom praksom razbuktat ćete žestoku razinu anksioznosti, ali to je znak da ste na dobrom putu. Nekoliko je dana izazivajte na prethodno opisan način te izdržite njezin visoki intenzitet, a zatim opažajte kako joj snaga slabi iz dana u dan.
Ponekad možda nećete odoljeti porivu da izvršite kompulziju. To je u redu. Budite blagi prema sebi i nemojte se osjećati krivo što ste posustali. Odredite svoje granice i ciljajte na njih, ali nemojte se kažnjavati zbog povremenih propusta. Podsjetite se da se nitko ne može savršeno zaštititi od virusa i da nitko to od vas ne očekuje. OKP će vam možda govoriti da ste nekoga zarazili ili da ćete nekoga zaraziti. Osvijestite si da je to OKP.
VAŽNO: Dozvolite anksioznosti da dođe. Proći će. Prirodno je da će se brige pojaviti, to ne možete kontrolirati. Ono što možete kontrolirati je ono što ćete iduće napraviti. Pokušajte pratiti javnozdravstvene upute bez pretjerivanja i bez da dozvolite OKP-u da vaše ponašanje odvede u ekstrem. Ako vam je teško odrediti kakvo je ponašanje primjereno, ravnajte se prema ponašanju svojih ukućana ili pitajte bliske osobe što misle o određenom ponašanju.
Svijetla strana pandemije
Pojavljuje se i anegdotalan fenomen gdje se neki ljudi koji pate od OKP-a zapravo prilično dobro nose s novim brigama i restrikcijama. Kažu da se njihova osjetljivost na kontaminaciju sada pretvara u normu, svijet im se približava i osjećaju se shvaćeno. Događa se da osobe s OKP-om funkcioniraju prilično dobro kada postoji stvarna, nedvosmislena kriza. Ono što im je teško je snalaziti se s neizvjesnošću svakodnevice, kada je opasnost mala, ali ne nulta. Svijetla je strana za neke i to što im pandemija pokazuje koliko daleko su došli u svojoj borbi s OKP-om pa sada gledaju kako drugi izvode ponašanja koja su oni kod sebe uspjeli dovesti pod kontrolu. Brojnim je osobama koje žive s OKP-om drago što drugi napokon razumiju kroz što oni prolaze svaki dan. Mnogi ljudi koji nemaju problema s anksioznošću ne razumiju da je za ljude s anksioznim poremećajima ovaj strah koji svi osjećamo svakodnevica. OKP-ovsko normalno sada je postalo svačije normalno.
Za kraj bismo voljeli istaknuti da će mnogi ljudi tijekom života iskusiti opsesije i/ili kompulzije u određenoj mjeri, što ne znači automatski da imaju OKP. Razlika je u intenzitetu tih simptoma – kod osoba s OKP-om oni značajno narušavaju kvalitetu života i ugrožavaju svakodnevno funkcioniranje. Važno je naglasiti da trenutne brige uzrokuju anksioznost kod mnogih ljudi koji nemaju OKP, ali za njih će većina tih briga biti prolazna. Sasvim je prirodno da učestalije perete ruke kako biste minimizirali rizik od zaraze, to je racionalan odgovor na stvarnu prijetnju. Većina se ljudi neće brinuti jesu li dovoljno dobro oprali ruke kad zatvore vodu. Za nekoga s OKP-om takva će misao možda stvoriti značajnu anksioznost koja će trajati dugo nakon što je voda zatvorena i koja će imati utjecaj na njihovo funkcioniranje satima ili čak cijeli dan. Možda će oprati ruke još jednom, pa još jednom, pa još jednom za svaki slučaj. Povijest nam nažalost pokazuje da se sa svakom novom pandemijom pojavljuju neželjene intruzivne misli koje se za neke pretvaraju u OKP. Ljudi koji su otprije predisponirani za razvoj OKP-a sada bi mogli prvi put pokazati simptome. Međutim, malo je vjerojatno da će se poremećaj razviti kod ljudi koji nemaju prethodno postojeće ranjivosti. Te ranjivosti uključuju genetsku predispoziciju, određena životna iskustva i tendenciju brige. Ako smatrate da možda pokazujete simptome OKP-a, slobodno nam se javite na [email protected].
Pandemijsko okruženje u mnogima je potaknulo različite neugodne emocije. Osim porasta u depresivnim i anksioznim simptomima, mnogi se ljudi osjećaju usamljeno. Udruga kako si? stoga je osmislila Psihošetnje, program koji kombinira edukacije jačanja psihološke otpornosti sa turističkim razgledavanjem grada Zagreba. Polaznici se kroz priče o Zagrebu i Zagrepčanima povezuju s temama relevantnim za prevladavanje neugodnih doživljaja, a kroz radionice i vježbe uče različite alate koji mogu biti korisni za nošenje s usamljenošću i raznim drugim simptomima koje možda doživljavaju. Ako ste zainteresirani sudjelovati u ovom programu, više možete pročitati ovdje.
Ova su vremena teška, ali baš kao i anksioznost koju uzrokuju, proći će.
