Prijatelji mi dolaze i kažu: „Potpuno ludim, ne znam kako to da si ti dobro, ali reci mi kako da ja dođem do toga?“ Stvarno mi je čudno biti ona koja daje savjete, inače sam ja na drugoj strani!, priča nam Jana, koja se nosi s anksioznošću već godinama. Dok se svi oko nje brinu, ona se osjeća smireno i veselo. Dugo se nije tako osjećala.

Širenjem pandemije po cijelom svijetu mnogi su se ljudi našli u situaciji s kojom se teško nose, a mnogima koji su i prije imali psihičke teškoće pogoršali su se simptomi. Ljudi se suočavaju s anksioznošću kakvu ranije nisu osjetili, pogotovo oni koji su doživjeli i potres. Preplavljenost brigama i razmišljanjima o budućnosti postala je nova socijalna stvarnost. Vijesti su pune savjeta o tome kako smanjiti anksioznost tijekom pandemije, ali što ako se zapravo osjećamo prilično dobro? Pandemija koronavirusa kolektivna je i globalno prisutna stresna situacija, no neki ljudi ipak primjećuju da su se njihovi simptomi anksioznosti smanjili. Još nemamo točne mjere poboljšanja psihičkog stanja kod ljudi koji su i prije pandemije bili u psihoterapijskom tretmanu, ali neki terapeuti kažu da se udio kreće i do 20%. Stručnjaci kažu da osjećaj smirenosti nije neprimjerena reakcija, iako se čini da su svi oko nas u panici. Razlike u reakcijama ovise o osobinama ličnosti, temperamentu, prijašnjim traumatskim iskustvima te uobičajenoj razini stresa na koju je osoba navikla. Ne postoji ispravan način reagiranja na pandemiju, pogotovo ne ovakvu koja je praćena i infodemijom, odnosno preobiljem informacija koje vodi širenju lažnih vijesti i dezinformacija u medijima, na internetu i na društvenim mrežama.

Zašto se osjećam smireno?

Oni koji su se i prije pandemije suočavali s anksioznošću sada mogu osjećati olakšanje. Naime, veliki izvor anksioznosti je neizvjesna budućnost. Mnogi anksiozni ljudi vide budućnost punu najgorih zamislivih ishoda, a anksioznost je zapravo strepnja zbog iščekivanja katastrofe. Strepnja se održava time što se najgori ishod ne dogodi, što opravdava brigu – stvara se čarobno vjerovanje koje glasi: Ako se brinem o najgorem, sama moja briga sačuvat će me od tog najgoreg. No pogledamo li aktualnu stvarnost, dogodilo se nešto što ni najveći katastrofičari nisu očekivali: ugroza od virusa, svijet kao da je stao i pogodio nas je potres. Katastrofa se više ne mora iščekivati, ona je već ovdje. Sada se najgore i neočekivano stvarno dogodilo, a anksioznost nije pomogla, što ju je možda paradoksalno smanjilo.

Još jedno objašnjenje je da ljudi koji se i inače suočavaju s anksioznim smetnjama odjednom vide svoje unutarnje stanje zrcaljeno na vanjskom svijetu. Jedna klijentica to je opisala riječima Čini mi se kao da je svijet napokon doživio ono što ja doživljavam svakodnevno. To joj je pružilo olakšanje i omogućilo joj da isključi određene samokritične obrasce razmišljanja. Iako nitko ne smatra pandemiju sretnom i poželjnom situacijom, neki ljudi sada osjećaju razumijevanje i povezanost s drugima koje inače nisu imali. Sada kad se većina otvoreno bori s osjećajima izoliranosti, samoće, straha, anksioznosti, depresivnosti, stresa i drugih neugodnih emocija, oni koji su već veterani u toj borbi osjećaju da u njoj nisu sami.

Neki ljudi u nošenju s ovom krizom doživljavaju disocijaciju. Disocijacija je stanje u kojem se osoba odvaja od cjelovitog doživljaja neke situacije, najčešće od njene emocionalne komponente. U traumatskim situacijama disocijacija pomaže u prilagodbi i preživljavanju tako što blokira snažnu emocionalnu reakciju na traumu i omogućava racionalniji pristup situaciji. To se očituje u herojskim reakcijama ljudi u npr. potresu, požaru ili težim nesrećama, kada unatoč strahu uspijevaju pomoći ili spasiti sebe i druge. Osjećaj može biti kao da osoba sebe gleda u filmu. Povremeno disociranje koristan je mehanizam koji nas isključuje iz preopterećenosti podražajima ili stresom, a adaptivne su disocijacije primjerice meditacija i sanjarenje. Osobama koje su i prije doživljavale disocijaciju u pandemiji može biti lakše jer već imaju alat za nošenje s ovim zastrašujućim osjećajima. Također, oni koji imaju iskustvo traume mogu biti smireniji u pandemiji. Zbog povijesti nošenja s traumom, njihov je organizam uvijek u stanju visoke pripravnosti te su im stresne situacije zapravo ugodnije jer odgovaraju njihovom uobičajenom psihičkom stanju. Takvi ljudi mogu biti i vještiji u nošenju s najgorim scenarijima, a možda su i opušteniji znajući da su već jednom preživjeli jako stresnu situaciju.

Oni koji imaju otprije postojeće psihičke smetnje nisu jedini koji sada osjećaju smirenost. Mnogi u pandemiji vide odmor od potrebe za određenim načinom samoprezentiranja u javnosti, pogotovo na poslu, u školi ili na fakultetu. Oslobođeni smo svakodnevnih očekivanja o načinu oblačenja i uređivanja te ponašanja u skladu s određenim normama. Svi, a pogotovo osobe sa socijalnom anksioznošću i introverti, mogu osjećati olakšanje zbog smanjenog pritiska u vidu komunikacije s drugima, javnog istupanja, čavrljanja, nošenja odijela, friziranja, šminkanja… Podsjećamo se da ne trebamo biti u najboljoj socijalnoj formi i možemo biti u pidžami, pauzu provesti u krevetu, uživati u čaju ili kavi iz svoje najdraže šalice te nam to daje osjećaj smirenja i sigurnosti.

Načini suočavanja

Ljudi različito reagiraju na ovu situaciju, a reakcije se mogu i mijenjati u vremenu. Ako ste na početku pandemije bili jako uznemireni, vjerojatno ćete se s vremenom opustiti i polako prihvatiti situaciju. Ako ste pak na početku ignorirali potrebu za brigom, možda ćete s vremenom osvijestiti ozbiljnost situacije. Možda će se ova stanja izmjenjivati s promjenjivim intenzitetom. U svakom slučaju, važno je imati na umu da će visoko adrenalinska reakcija na pandemiju vjerojatno završiti iznenadnim padom psihičke i tjelesne energije te da u tom trenutku postoji vjerojatnost da ćete odabrati neprikladne načine nošenja sa stresom. Tako će jedni neugodne osjećaje možda držati u sebi dok ne puknu, drugi će ih otupljivati koristeći psihoaktivne tvari, a treći će se pak praviti da je sve u redu i puštati da ih nosi struja. Ovakvi načini nošenja sa stresom nisu produktivni te, iako na prvu donose olakšanje, dugoročno mogu donijeti više štete nego koristi. Zato je bitno unaprijed predvidjeti strategije samopomoći koje ćemo koristiti da bismo spriječili osjećaj krivnje, povlačenje od ljudi i u sebe te korištenje drugih obrambenih mehanizama koji nisu od pomoći. Pripremite popis strategija koje vam pomažu – primjerice, opuštanje uz dobru komediju, bavljenje tjelesnom aktivnošću ili aktivno pristupanje rješavanju problema. Sami sebe najbolje poznajete pa u skladu sa svojim preferencijama izaberite one strategije koje vam najviše odgovaraju.

Osjećaj pronalaska neočekivanog mira usred ovako stresnog razdoblja također može dovesti do osjećaja krivnje i brige. Može se javiti misao Zašto se ja osjećam sretno ili smireno dok je oko mene kaos? Umjesto krivnje ili srama, pokušajte se fokusirati na zahvalnost za ljude i stvari u vašem životu koji su vam donijeli utjehu. Nekome tko veći dio vremena doživljava neugodne osjećaje ti osjećaji mogu predstavljati određenu utjehu i status quo. U tom je slučaju osjećaj sreće neobičan te ponekad osoba čak bježi od sreće jer joj ona predstavlja strani i time nelagodan osjećaj. Neizmjerno je bitno dopustiti si sreću jer je zaslužujete neovisno o okolnostima. Prigrlite taj osjećaj i osvijestite što je dovelo do njega te kako nove spoznaje iz ovog razdoblja možete prenijeti na budućnost. Život ne posustaje u pružanju prilika za osjećaj stresa tijekom izazova s kojima nas suočava, ali nam daje i mnoge prilike za sreću. Zato sada pokušajte uživati u dobrome, osvijestiti osobne spoznaje iz ovog razdoblja te sačuvati osjećaje povezanosti i zahvalnosti.

Ako želite s nama podijeliti svoje iskustvo ili vam je potrebna podrška, slobodno nam se javite na [email protected].