Iskustvo potresa može biti izrazito uznemirujuće za čovjeka. Česti su osjećaji straha, tjeskobe, ljutnje i panike. Neki su ih osjetili kao posljedicu potresa, dok ih drugi iskusili prilikom gledanja vijesti ili drugih medija koji izvještavaju o ovim događajima. Nismo svi isti i nismo svi bili jednako pogođeni ovim potresom – neki su od nas hladne glave izašli iz svojih domova, a drugi su se uspaničili ili zamrznuli. Sve su to automatske reakcije našeg tijela na iznenadnu opasnost koje su česte i prirodne kod svih ljudi te se ne trebamo zbog njih osuđivati, već o njima razgovarati. Razgovor s bližnjima nam može pomoći da organiziramo svoje misli i doživljaje te da bolje razumijemo kako smo se osjećali u tom trenutku i kako se osjećamo sada. Osjećaji nesigurnosti, neizvjesnosti i straha očekivani su nakon potresa. Možemo se osjećati kao da nemamo dovoljnu kontrolu nad trenutnom situacijom, posebno zato što se radi o prirodnim nepogodama u kojima nema krivca. Situacija je neizvjesna jer ne možemo predvidjeti potres, ali postoje stvari koje možete učiniti kako biste se osjećali sigurnije.
Svima bi moglo pomoći:
- Opremite evakuacijsku torbu s novčanikom, rezervnim ključevima, dokumentima, nešto odjeće, važnim lijekovima, vodom i grickalicama. Držite je blizu izlaznih vrata.
- Odredite koja su najsigurnija mjesta u vašem domu i s ukućanima provedite pokusnu protupotresnu vježbu – na taj će način svi znati kamo treba otići u slučaju potresa.
- Pratite informacije koje izdaju nadležne službe o tome kako se ponašati u slučaju potresa i izbjegavajte dezinformacije koje vas mogu činiti još više tjeskobnima. Nemojte pratiti neprovjerene informacije iz nepouzdanih izvora koje se šire po internetu i društvenim mrežama.
- Na kraju nam ostaje vjerovati da je najgore iza nas i da je vjerojatnost novih potresa s vremenom sve manja. Naknadna podrhtavanja tla su očekivana i događat će se još neko vrijeme. Ne možemo znati kada će točno prestati.
Kako odrasli mogu pomoći djeci:
- Razgovarajte s djecom o njihovim osjećajima i kako ih je ovaj događaj pogodio, koristeći rječnik primjeren njihovim godinama.
- Odgovarajte im iskreno. Priznajte da ste se i sami bojali.
- Budite spremni diskutirati neke stvari više puta.
- Osigurajte da djeca ne krive sebe za ono što se dogodilo jer krivca nema.
- Učinite sve što možete da djeci budete podrška i da se ponašate predvidljivo. Stvorite strukturu u njihovom danu.
- Potaknite djecu na tjelesnu aktivnost. Događaji poput potresa u tijelu stvaraju veliku energiju koja se mora nekako izbaciti.
Kako možete pomoći sami sebi:
- Nakon ovakvog događaja ljudi izražavaju emocije na različite načine – neki više šute i tiho se fokusiraju na praktične zadatke, dok su drugi glasniji i žele razgovarati te aktivno traže podršku. U kojem se god tipu pronalazite, ponašajte se u skladu sa samima sobom, ali ne zaboravite na mrežu podrške oko sebe.
- Budite povezani s partnerom, obitelji, susjedima i prijateljima. Dijelite svoje misli i osjećaje s drugima.
- Održavajte ravnotežu između vlastitih, obiteljskih i poslovnih potreba. U redu je reći ne ako trenutno nemate kapaciteta za neke stvari.
- Jedite umjereno i, ako je moguće, zdravo te budite tjelesno aktivni. Koristite tehnike opuštanja.
- Održavajte dnevnu rutinu koliko je god moguće. Nastojte imati pravilan raspored spavanja.
- Pronađite nešto konstruktivno za raditi. Pomozite drugima. Pokušajte ne razmišljati o tome što ako. Smijte se.
- Svaki oporavak zahtijeva vremena – budite strpljivi sami sa sobom. Svatko ima svoj tempo, ne uspoređujte se s drugima.
Nakon ovakvog događaja važno je ponovno uspostaviti izgubljene osjećaje sigurnosti i kontrole. To možete učiniti tako da pripremite evakuacijsku torbu, odredite sigurna mjesta u domu i pratite informacije nadležnih službi. Također je važno održavati strukturu dana – imati pravilan raspored spavanja, objedovati u isto vrijeme svaki dan, napraviti razliku između vremena i prostora za rad te vremena i prostora za odmor, kao i fokusirati se na ono što u ovoj situaciji možete kontrolirati. Najvažnije je potražiti podršku za sebe i biti blag prema sebi. Oporavak je proces koji se neće dogoditi preko noći i u redu je dati si vremena da procesuirate ono što ste doživjeli. U tome vam može pomoći razgovor s drugima jer stavljanjem doživljenog u riječi omogućujemo svom mozgu da doživljeno „pospremi“ u sjećanje.
Više o utjecaju potresa na psihu i kako se oporaviti možete pročitati u našim člancima Kako pomoći djetetu da prebrodi strah od potresa, Psihološka prva pomoć nakon potresa te Potres, trauma i oporavak, a dodatne materijale možete potražiti na stranici potres. Za dodatne smjernice i podršku možete nam se javiti na [email protected].
