Vjerujemo da se mnogi od vas, kao i mi, pitaju: Ima li ovome kraja? Nakon što smo iscrpljeni traumama potresa i promjenama života uslijed pandemije napokon dočekali smirivanje situacije, u samo nekoliko dana našli smo se pred još jednom novom prijetnjom. Nad čovječanstvo se nadvila opasnost od trećeg svjetskog rata, i to ne nekog tradicionalnog, nego nuklearnog rata. Ponovno je pokrenut val ogromne i sveprisutne tjeskobe koja drobi psihičku ravnotežu.

Kao i uvijek do sada, imamo potrebu pomoći i vama i sebi u pokušaju da psihički prebrodimo još jednu kriznu situaciju u kojoj smo se našli.

Ovdje ćete naći neke temeljne upute kako pomoći sebi i drugima ako vas preplavljuje tjeskoba od prijetećeg rata. Vidjet ćete da se ove upute ne razlikuju značajno od onih koje smo davali u vezi pandemijske tjeskobe ili nekih drugih briga koje znaju spopasti ljude. Ali u tome i jest glavna (po)moć. Mi ljudi imamo mali utjecaj na širenje virusa, još manji na ponašanje nekontroliranih političara, ali možemo imati utjecaj na svoje misli, osjećaje i ponašanje. Regulirati vlastita psihička stanja znači imati kontrolu nad vlastitom kvalitetom života.

Tjeskoba je očekivana reakcija u ovako neizvjesnim vremenima. Prirodno je da se osjećamo tjeskobno u situaciji prijetnje trećim svjetskim ratom. Kada bismo trebali biti tjeskobni, ako ne sada?! Iako su brige oko rata sada očekivane, kad god se ulovite u njima pokušajte promisliti jesu li vam korisne ili vas samo uznemiruju. Pitajte se možete li išta korisno učiniti u ovom trenutku. Ako možete, učinite sve što bi vas moglo pripremiti za budućnost (to ne znači kupovati tablete joda, već možda upoznati se s protokolima za postupanje u izvanrednoj situaciji). Drugim riječima, ako ne možete učiniti ništa konstruktivno, nego samo brinete, onda treba prekinuti taj iscrpljujući krug. Umirujte se kao što biste umirivali dijete. Um je moćan i ovdje je da bi nas zaštitio. Naši umovi imaju moć zamišljanja i pozitivnih i negativnih scenarija. Negativni će nas odvesti u tjeskobu, a pozitivni će nam priuštiti trenutak psihičkog mira. Sve su to samo zamišljanja, pa kad se ulovite da „vrtite“ neki negativni scenarij budućnosti, recite si Dosta! i pokušajte zamisliti budućnost u svijetlim bojama. To nije zavaravanje, to je briga za sebe.

• Dišite. Osjetite li iznenadni napad tjeskobe, usredotočite se na disanje. Polagano disanje s produženim izdahom može biti od velike pomoći. Ako vam ne pomogne, pokušajte tehniku disanja gdje dva puta brzo udahnete i jednom produženo izdahnete. Sliči disanju tijekom ili nakon plakanja. Time ćete svome tijelu dati signal da se umiri. Više o tehnikama opuštanja pisali smo ovdje.
• Brinite o tijelu. Važno je paziti na sebe i svoje najmilije, dobro jesti, vježbati, boraviti u prirodi i osigurati si dobar san. Uvedite tzv. higijenu spavanja. Imate li dalje teškoća sa spavanjem, javite se svom liječniku.
• Oponašajte kućne ljubimce. Oni žive u sadašnjosti. Ako ih napada neposredna opasnost, oni se bore ili bježe. Ali ako u sadašnjosti nema opasnosti, oni žive svoj život. Jedu, piju, spavaju, trče, predu. Kućni ljubimci ne zamišljaju buduće opasnosti, nego opažaju sadašnjost. Kada dođu ovako teška vremena, treba osvijestiti da tjeskoba dolazi od zamišljanja budućnosti. Vraćajte svoje misli u sadašnjost, koliko je god puta u danu potrebno, jer sklonost je našeg mozga da stalno o nečemu misli, a baš nekako voli otići u crne scenarije (jer nam želi dati priliku da se za njih pripremimo). Dovoljno je da nabrojite što sve vidite oko sebe, što čujete, što dodirujete i već ćete pažnju vratiti u sadašnjost. Možete se okušati i u mindfulnessu.
• Održavajte rutinu. Još jedna lekcija iz pandemije. Rutina pomaže u vraćanju osjećaja kontrole. U njoj neka bude svega pomalo: rada i učenja, tjelesne aktivnosti, odmora, trenutaka posvećenih samome sebi, plakanja ako baš treba, smijeha kojeg svakako treba, druženja, tjelesnog dodira, zdravih namirnica, igre i zabave. Osmislite svoj recept za podnošljiv dan i držite ga se.
• Koristite humor. Upravo se kroz humor najbolje očituje sposobnost ljudskog uma da preoblikuje bilo koju situaciju tako da postane manje neugodna. Koristite humor, koristite crni humor, svaki humor je dobrodošao. Omogućit će vam mali predah. Smijeh je dozvoljen i poželjan i u najgorim životnim okolnostima jer kroz njega skupljamo snagu za dalje.
• Ne preplavljujte se vijestima. Sjetimo se svega što smo naučili u pandemiji: vijesti se gledaju maksimalno tri puta na dan. Ako se u međuvremenu dogodi nešto neočekivano ili nešto što biste trebali znati, budite uvjereni da ćete to saznati i bez da bez prestanka pretražujete portale ili gledate TV. Stalno izlaganje informacijama ponekad nam daje dojam kontrole, ali češće u nama izaziva dodatnu tjeskobu.
• Oprez – ovo je vrijeme stvoreno za razvijanje ovisnosti. Potreba da si olakšamo ovu situaciju je sasvim prirodna. Alkohol, cigarete, droge, lijekovi za smirenje su nam dostupni i nije čudno što sve više ljudi poseže za njima. No, budite oprezni i opažajte svoje ponašanje. Uz sve što nam je život priuštio, ne treba nam još i ovisnost.
• Razgovarajte jer razgovor pomaže. Pretakanje svojih misli u riječi je blagotvorno. Dijeljenje briga s drugim ljudima doslovno djeluje kao lijek. Mi smo socijalna bića i važno nam je dobiti socijalnu podršku. Aktivno je potražite u svom obiteljskom i prijateljskom krugu. Možete i sami sebi davati podršku tako da vodite dnevnik. Iznenadit ćete se koliko takva jednostavna navika može pomoći.
• Obratite se stručnjacima za psihičko zdravlje. Ovdje smo za vas. Nemamo čarobne štapiće, ali imamo znanje o psihičkim stanjima koje ćemo vrlo rado podijeliti s vama. Sjetite se, u znanju je moć. Jedan, dva razgovora mogu učiniti veliku razliku. Javite se.

Iskoristite ovo vrijeme za upoznavanje samog sebe. Ovo je jedinstven trenutak u našim životima – žalosno je što se uopće dogodio, ali kad je već ovdje, onda ga valja iskoristiti za upoznavanje samoga sebe. Sve što smo doživljavali zadnje dvije godine nas je iscrpilo, umorni smo, u kroničnom smo stresu. I posve je očekivano da osjećamo čitavu lepezu neugodnih osjećaja. Neki od njih dolaze zbog zamišljanja strašnih scenarija, neki dolaze zbog prisjećanja strahota rata kroz koje smo prošli. Neki dolaze od opažanja vlastitih tjelesnih reakcija. Čitava zamršena mreža svakojakih misli, osjećaja i osjeta. Promatrajte je sa znatiželjom i razumijevanjem. Opazit ćete što izaziva osjećaje, što ih pojačava, a što umiruje. Opazit ćete svoje misli koje u pravilu prethode osjećajima. Opazit ćete različite osjete u tijelu. Opazit ćete čitav unutrašnji svijet. Onda kada sve to upoznate, moći ćete efikasnije time upravljati. Što god život pred nas postavio, treba živjeti u skladu s osobnim vrijednostima. Život jednostavno nije lagan. Nikad nije ni bio. I zato smo kao vrsta osposobljeni za sve moguće teškoće koje će život pred nas postaviti. Zamislite da je vaš život film. Niste samostalni u pisanju scenarija, ali u svemu drugome jeste. Vi ste režiser, vi ste glavni glumac, vi određujete poruku koju želite da vaš film prenese. Od sebe napravite lika kakav želite biti i u svakoj sceni budite takvi. Ovaj svijet ima budućnost – djecu i mlade. Dvije godine bili su usporeni u raznim aktivnostima koje su im važne za njihov razvoj. A sada su suočeni s novim mračnim razdobljem. Nije im lako, ali oni su svjetlo na kraju tunela. Zato im pružimo pažnju, razumijevanje, pitajmo ih kako su i kako im mi možemo pomoći. Ne inzistirajmo na uspjehu izraženom kroz ocjene, ne opterećujmo ih zahtjevima koji se kose sa zdravim razumom u ovom okolnostima, priznajmo im da je ovo teško razdoblje, ali uključimo ih i kao dio rješenja. Razgovarajmo, pitajmo, slušajmo, poštujmo. Jedna afrička poslovica kaže: da bi se odgojilo dijete, potrebno je čitavo selo. Mi smo njihovo selo.

I za kraj – ljudi su čudesno otporna i prilagodljiva bića. Imamo tijela i umove koje je priroda dizajnirala za ogromne životne bitke. Neugodne emocije koje osjećamo su prirodna reakcija na ovo dramatično preoblikovanje svijeta. Vrijeme u kojemu živimo je turbulentno i gotovo tragično, ali s druge strane i nevjerojatno zanimljivo. Svijet kojeg znamo nestaje, ali vjerujmo da se rađa neki novi, bolji, zreliji, mudriji svijet. Svijet djece i mladih.

Za kako si? napisala prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić.